Što je cirkularna ekonomija?

Kako funkcionira cirkularna ekonomija?

Trenutno diljem svijeta dominira model takozvane linearne ekonomije. Što to znači? Sirovine se koristi za proizvodnju raznih stvari koje se onda koriste kratko vrijeme i nakon toga završe u otpadu. I onda se treba nabaviti nove sirovine, koje se koristi za nove proizvode. Sve to škodi našem okolišu, a košta puno - i novca i energije.

Cirkularna ekonomija funkcionira drugačije. Proizvode se producira tako da je njihov vijek trajanja dug (ili što je moguće duži), odnosno tako da ih je moguće i relativno jednostavno popraviti. A kad ih se više ne može koristiti i kad im prođe životni vijek, da ih je moguće i dobro reciklirati. A to znači da se sirovine iz tih proizvoda može iskoristiti za nove produkte.

Tako nastaje puno manje otpada, puno manje štetnih emisija. Od stakla neke korištene, uništene boce se proizvode nove staklene boce. Tako se štede novac i resursi.

Načelo cirkularne ekonomije se može implementirati za sve sirovine i proizvodne procese, kako bi se sve proizvode moglo koristiti što je moguće duže, odnosno kako bi se te stvari održalo u "cirkulaciji".

A i u samom procesu proizvodnje moguće je reducirati količinu resursa potrebnih za finalizaciju proizvoda, na primjer korištenjem obnovljive energije, reduciranjem emisije štetnih plinova ili nastanka opasnog, ili čak otrovnog otpada.

Što donosi reciklaža?

Cirkularna ekonomija je stoljećima posvuda u svijetu bila zapravo najnormalnija stvar. Sve se koristilo što je moguće duže, ništa se nije samo tako bacalo. Ali to se promijenilo u posljednjih otprilike 150 godina, otkako je počela ekspandirati industrijska proizvodnja.

Danas se cirkularna ekonomija prakticira ponajprije u tradicionalnim zajednicama, ali ne samo u njima. Čvrsti i tekući prirodni ekskrementi, na primjer iz staja, koriste se u proizvodnji prehrambenih namirnica u bio-poljoprivredi. 

U brojnim zemljama arhitekti sve više koriste održive građevinske materijale, one stvari koje se može proizvesti u okruženju u kojem rade. Tako se primjerice sve više gradi s drvetom umjesto klimatski štetnoga cementa. Građevine se tako može koristiti na duži rok, a može ih se i sanirati - umjesto da ih se (s)ruši. A ako se građevinski materijal ponovno iskoristi, onda je potrebno manje novih sirovina. Osim toga se smanjuje količinu otpada.

Brojne materijale je moguće ponovno koristiti i to gotovo bez ikakvog gubitka njihove kvalitete. To je pogotovo moguće kod stakla ili metala. Što se tiče papira, taj materijal je moguće koristiti čak 10-25 puta. Plastiku je malo teže reciklirati, zato što je često pomiješana s drugim materijalima, odnosno štetnim kemikalijama. Reciklažom metala se reducira količina potrebne energije - kod aluminija i do 95 % manje energije se troši reciklažom u odnosu na dobivanje tog istog metala iz rude.

Što cirkularna ekonomija znači za potrošače i industriju?

Kako bi cirkularna ekonomija uopće mogla funkcionirati, svi se moraju angažirati - i potrošači, i industrija a i politika.

Recikliranje je jednostavnije ako konzumenti paze na to da odvajaju otpad. A tko prilikom kupovine pazi na to da bira one proizvode koji traju duže - tom odlukom proizvodi na koncu i manje otpada.

Visokokvalitetna jakna od vune ili pamuka može biti skuplja od jakne od plastike. Ali zato ona traje duže, a takvu jaknu se može lakše zakrpati. I za razliku od plastičnog otpada, prirodna vlakna se može kompostirati i tako se ne zagađuje okoliš. 

Industrija takve proizvode može producirati uz korištenje manje resursa, po mogućnosti i bez otrovnih kemikalija koje otežavaju ponovno korištenje tih materijala.

Evo jedan primjer: pametni telefoni se mogu proizvoditi i tako da je lakše zamijeniti bateriju ili druge dijelove. Ako se već u proizvodnom procesu vodi računa o mogućoj reciklaži, moguće je jednostavnije i lakše ponovno korištenje zlata, rijetkih metala ili drugih sirovina iz raznih uređaja.

Vlade mogu kreirati zakonske okvire za funkcioniranje cirkularne ekonomije. Sve više zemalja u međuvremenu aktivno potiče recikliranje ili sprječavanje stvaranja otpada. Sve to je od koristi privredi, a stvara i nova radna mjesta.

Po navodima WRI-ja (World Ressource Institute), diljem svijeta bi zahvaljujući cirkularnoj ekonomiji do 2030. moglo nastati oko šest milijuna novih radnih mjesta.