Što će vjera u Boga napraviti našem mozgu?

Kako bi vjerovali u Boga, ljudi moraju potisnuti regije mozga zadužene za analitičko promišljanje i uključiti dijelove koji su zaduženi za suosjećanje, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Case Western Reserve u Clevelandu.

Tim sastavljen od profesora s odjelâ neurologije, psihologije, organizacijskog ponašanja, etike i filozofije, navode kako ljudi čine upravo suprotno kada razmišljaju o materijalnom svijetu. 

"Iz onoga što mi znamo o mozgu, vjerovanje u nadnaravno značu guranje u stranu kritičkog, analitičkog načina razmišljanja, kako bi nam to pomoglo postići više društvene i emocionalne uvide", navodi profesor Tony Jack. On je vodio grupu istraživača, nakon provedenih osam eksperimenata, od kojih je svaki obuhvaćao 159 do 527 odraslih ispitanika.

Iako su i duhovna uvjerenja i empatija bili pozitivno povezani s učestalošću molitve ili meditacijom, nijedno nije bilo određeno društvenim kontaktima povezanim s religijskim praksama i druženjima.

Istraživanje se temelji na ranijim studijama o mozgu, prema kojima taj organ ima analitičku mrežu neurona koja omogućuje ljudima kritičko mišljenje i društvenu mrežu za suosjećanje. Obje mreže služe nam za istraživanje svijeta.

Ovisno o tome nalazi li se čovjek pred problemom iz fizike ili etike, zdrav mozak će aktivirati odgovarajuću od te dvije mreže i suspregnuti djelovanje ove druge.

"Zbog tenzija između tih mreža guranje u stranu prizme prirodnog svijeta omogućuje vam da zakopate dublje u društvenu/emocionalnu stranu", objašnjava profesor Jack, dodajući da na taj način ljudi pokušavaju razumjeti svijet oko sebe i vlastito mjesto u njemu na nematerijalan način. "I to je možda objašnjenje zašto vjerovanje u nadnaravno postoji kroz povijest kulutra", navodi.

Međusobno potiskivanje ovih dviju mreža može također objasniti i konflikt između znanosti i religije, navode istraživači.

"Budući da jedna mreža potiskuje drugu, može se dogoditi da stvore dva ekstrema", navodi profesor organizacijskog ponašanja Richard Boyatzis. "Kada bismo prepoznali da je ovo način na koji mozak radi, možda bismo mogli proizvesti više razuma i ravnoteže u raspravama koje uključuju znanost i religiju", zaključuje on.