Srbi ne vjeruju ni Vučiću ni Bruxellesu

„Odjednom se začula nekakva buka. Osjetio sam kao da se nešto iznad nas prokotrljalo. Tišina je naglo prekinuta. Ljudi oko mene su se uspaničili. Mnogi su glasno vrisnuli i pobjegli s ulice. Osjećao sam vrtoglavicu do kraja večeri."

Tako je za njemački tabloid Bild jedan očevidac opisao trenutak kada je, tijekom demonstracija u Beogradu, prekinuto 15 minuta šutnje za 15 žrtava urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu prošlog studenoga. S tim očevidcem je, navodi list, u međuvremenu sve u redu.

Nešto slično opisala je i novinarka Welta Tatjana Ohm, koja je bila na licu mjesta. Na svom nalogu na platformi X objavila je: „Nakon 12 minuta, odjednom buka. Nisam mogla shvatiti što je to. Bila sam pritisnuta uz ulazna vrata (hotela, op. ur.) s drugima".

Situacija je bila zbunjujuća, prenosi. „Osjećala sam izuzetnu vrtoglavicu oko pola sata, s nekim čudnim unutarnjim nemirom", opisala je Ohm. U početku je, kaže, za te simptome krivila gužvu, ali to može biti i zbog upotrebe tko zna čega drugoga. Jer: „Sve više ljudi prijavljuje slične simptome", navodi novinarka Welta. 

Bild prenosi da je „vojni analitičar Aleksandar Radić za kanal N1 rekao da je buku očigledno izazvalo akustično oružje. 'Vlasti već godinama posjeduju zvučni top', rekao je taj stručnjak."

Njemački list dodaje i da je „predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ocijenio u nedjelju da su tvrdnje o zvučnim topovima 'laž'. Umjesto toga, navodno je riječ o anti-dron pušci. Vučić je zahtijevao: 'Netko mora kazneno odgovarati za širenje ovako brutalnih dezinformacija'."

„Izvješća o tome i dalje su nejasna i neuvjerljiva", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung, „međutim, sve je više dokaza da je srpska policija zaista upotrijebila to oružje protiv svog stanovništva koje je mirno demonstriralo tijekom vikenda."

„Smatra se da je izvjesno da Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije od 2022. godine posjeduje takvo oružje, na engleskom poznato i kao 'akustični uređaj velikog dometa', ili skraćeno LRAD", navodi frankfurtski list, dodajući da je u Srbiji zabranjena upotreba tog oružja.

„Do sada nije bilo poznato da je srpska policija ikada koristila takav uređaj, čiji izuzetno glasni zvuci ne samo da izazivaju bol u ušima, već mogu i uzrokovati trajno oštećenje sluha. Ako se sumnja potvrdi u narednim danima, to bi bio novi pad u načinu na koji se režim predsjednika Aleksandra Vučića nosi s demonstracijama u Srbiji, koje su sada u petom mjesecu."

Najveći izazov za Vučića

„Učenici i njihovi pristaše uglavnom se ponašaju vrlo disciplinirano i stalno pozivaju na odricanje od nasilja", navodi švicarski Neue Zürcher Zeitung i objašnjava da „kada su se prije nekoliko tjedana u Skupštini Srbije pobunili predstavnici političke oporbe, studenti su se odmah ogradili od njih. Pokret se namjerno kloni bilo kakvog prisvajanja unutarnje ili vanjske politike", piše list.

„Masovni prosvjedi su najveći izazov za Aleksandra Vučića, koji trinaest godina vlada zemljom", ocjenjuje se. „Kao i na prethodne prosvjedne pokrete, predsjednik na nezadovoljstvo javnosti odgovara strategijom ustupaka i diskreditacije. Nekoliko ministara i premijer Miloš Vučević već su morali podnijeti ostavke zbog prosvjeda, dok je Vučić istovremeno više puta govorio o pokušaju obojene revolucije u Srbiji, optužujući studente da ih kontroliraju strane sile. On, međutim, ne daje nikakve dokaze o tome", piše švicarski list.

I dodaje: „Vučić je nedavno dobio podršku od Donalda Trumpa mlađeg, sina bivšeg američkog predsjednika. U javno emitiranom razgovoru Trumpa i Vučića, bilo je, između ostalog, riječi i o mogućoj podršci prosvjednom pokretu sredstvima američke razvojne agencije USAID. Slično kao i u Rumunjskoj, gdje se Washington u značajnoj mjeri umiješao u kontroverzu oko poništenja predsjedničkih izbora, Srbija također postaje projekcijska površina za debate i borbe za vlast koje imaju samo površnu vezu s tom zemljom", zaključuje švicarski list.

Kao što ne vjeruju Vučiću, tako ne vjeruju ni Bruxellesu

Njemački list Die Zerit iz Beograda izvještava ovako: „Tko se zagledao u lica tih ljudi, od kojih su neki vrlo mladi, tko je vidio koliko se hrabro i uporno bore za svoju budućnost - i tko onda mora shvatiti da Europska unija za njih nema nikakvu ulogu u tome, već da samo spominjanje EU u najboljem slučaju izaziva slijeganje ramenima, taj može procijeniti koliko je duboko EU pala. To nije iznenađujuće", piše autor članka Ulrich Ladurner.

„Europska unija već godinama se udvara Aleksandru Vučiću. Gledala je pasivno i šutke kako on postupno uspostavlja autoritarni režim u Srbiji. Srbija je, naravno, kandidat za ulazak u EU. No EU je ipak pustila Vučića da radi po svome. Još gore, Angela Merkel, Ursula von der Leyen i drugi političari bili su puni hvale za predsjednika. Njihov argument bio je da se s njim može poslovati. On bi trebao Srbiju uvesti u EU, ali učinio je suprotno - udaljio je svoju državu od EU, i ne može se ne steći dojam da to u priličnoj mjeri odgovara raznim dužnosnicima u Bruxellesu. Oni nisu toliko ozbiljni po pitanju proširenja EU da bi se potrudili upustiti u dijalog sa srpskim narodom i podržati ga onda kada ga njegov autoritarni vladar tlači", navodi Zeit.

I zaključuje: „Ako se Ukrajinci pitaju kakav je zaista osjećaj biti kandidat za članstvo u EU, mogli bi pitati Srbe. Odgovor bi bio poražavajući. Srbija ima jedno od najvećih nalazišta litija u Europi - ta sirovina ključna je za elektrifikaciju europskog gospodarstva. U srpnju 2024. godine, EU i Vlada Srbije potpisale su sporazum o eksploataciji sirovina. Kancelar Olaf Scholz gostovao je u Beogradu i, naravno, bio pun hvale za predsjednika. Kao što Srbi ne vjeruju svom predsjedniku, tako ne vjeruju ni Bruxellesu. A kojim bi im se argumentima moglo proturječiti? Ako se srpski narod bude oslobodio svog vladara, učinit će to potpuno samostalno. To je tragično, jer su vremena u kojima živimo vremena polarizacije i nasilja. A u regiji koja je doživjela užasan rat 1990-ih, stotine tisuća ljudi izlaze na ulice da se bore za suprotno: za pravedan, pošten i miran suživot. Europa dotle zatvara oči."

Nedostatak međunarodnog pritiska

„I što sad?" pita se autor Krsto Lazarević u komentaru za berlinski Tageszeitung. „Srbija nije demokracija u kojoj bi se mogli raspisati pošteni i slobodni novi izbori. Vučić vlada zaobilazeći parlament, kontrolira medije i pravosuđe, a protiv oporbe se bori kriminalnim sredstvima. Prema međunarodnim promatračima izbora, na prošlim izborima bilo je velikih nepravilnosti. Slobodni i pošteni izbori zahtijevaju demokratski okvir. Za to bi bila potrebna prijelazna vlada, ali Vučić to odbija."

Istodobno, navodi njemački komentator, „nedostaje međunarodni pritisak. Umjesto kritika, europski političari dodvoravali su se Vučiću: Olaf Scholz osigurao je litij za njemačku automobilsku industriju, Emmanuel Macron prodavao je borbene avione, Ursula von der Leyen hvalila je put Srbije prema EU, a Markus Söder dobio je orden iz Vučićevih ruku. Vučićeva Srpska napredna stranka ostaje dio političke obitelji CDU i CSU. S obzirom na taj vjetar u leđa Vučićevom sustavu, ne čudi što se na prosvjedima ne vide zastave EU." 

„Njemačka s pravom na lošem glasu"

Pod naslovom „Vučić gubi državu", novinar Florian Hassel za minhenski Süddeutsche Zeitung ocjenjuje: „Velika je nesreća Srba što svijet u ovom trenutku jedva obraća pažnju na Beograd." I dodaje: „Suprotno onome što bi Vučić želio da vjerujemo, srpski prosvjedi nemaju za cilj revoluciju, već pravu demokraciju. No, da bi se to postiglo, predsjednik i njemu lojalni ljudi morali bi se odreći svoje često nedemokratske kontrole nad državnim aparatom - policijom i tajnom službom, javnim tužiteljima i sudovima, kao i nad medijima", navodi minkenski dnevni list.

„U Srbiji se često kritizira da nema jake oporbe. Takva oporba i ne može postojati, jer joj se, kao i u Rusiji, ne daje šansa da se razvije. A među mnogim Srbima sve više jačaju propaganda i bajke o zavjerama i 'revolucijama' navodno planiranim iz inozemstva. Državna televizija i tabloidni tisak rade svoj posao", piše njemački novinar i zaključuje:

„Vučić dakle može vladati kako mu odgovara i zato što ga podupiru EU i Njemačka - prvo preko Angele Merkel, a zatim preko Olafa Scholza. Srbima ostaje samo nadati se da će buduća njemačka savezna vlada odustati od te pogrešne politike, koja je s pravom dovela Njemačku na loš glas u očima mnogih Srba", zaključuje novinar lista  Süddeutsche Zeitung.