Sport ipak nije zdrav?

Iako nas mediji u pravilu pokušavaju uvjeriti kako je sport zdrav i potreban, isto kao i razna zdravstvena osiguranja koja svojim klijentima po niskim cijenama nude neke od aktivnosti, znanstvenici u posljednje vrijeme sve više izražavaju svoju sumnju u točnost ove široko rasprostranjene postavke. Pri tome nije samo riječ o štetnosti ili opasnostima kakve vrebaju na profesionalne sportaše, kao što su recimo razne tjelesne povrede, poremećaji u prehrani kao bulimija i anoreksija, razni pshički problemi zbog preopterećnosti.

Bez sporta manje problema   

Kako tvrdi profesort na Visokoj školi za sport u Kölnu Ingo Froböse, sport postaje sve opasniji i za one koji se njime bave samo amaterski. „Razlog tome leži u našem odnosu prema njemu. Mnogi sve više pretjeruju s tjelesnima naporima, s treninzima i zloupotrebljavaju ga kako bi prešli neke nove granice. Drugi problem je u tome da sport postaje sve manje tek vrsta slobodne aktivnosti, nešto čime se bavimo iz užitka, već postaje nešto što se mora, nešto što društvo očekuje od nas", kaže ovaj stručnjak. Time se u organizmu počinju pojavljivati problemi i poteškoće kojih bez sporta ne bi bilo.

Pet puta tjedno po 30 minuta

Pa ipak, Ingo Froböse smatra kako su tjelesne aktivnosti u svakom slučaju itekako potrebne. No, važno je znati pogoditi pravu mjeru. „Još do prije 15 godina smo smatrali zdravim ako redovito i prije svega intenzivno treniramo tri puta tjedno po barem pola sata. U međuvremenu je ovo stajalište zastarjelo. Danas znamo da nam je tjedno potrebno barem pet puta po 30 minuta bilo kakve vrste kretanja. Važno je pri tome imati na umu da se ne misli na intenzivne treninge pet puta tjedno, već primjerice, hodanje pješice na posao, rad u vrtu, uspinjanje po stepenicama i tako dalje", kaže profesor.

Opasnost u maratonu

Jedna od najvećih opasnosti prema mišljenju stručnjaka nalazi se u trenutno vrlo popularnom maratonu. Sve više ljudi pokušava sudjelovati na ovim vrstama natjecanja što može biti vrlo pogubno. „I ovdje je riječ o nepoštivanju vlastitih granica. Mnogi koji trče maraton nalaze se nakon utrke na rubu srčanog udara, a njihova krva slika je i mjesec dana kasnije još uvijek u katastrofalnom stanju", kaže Ingo Froböse iz Kölna.

Stoga on još jednom apelira: „Bolje je kretati se malo, bez napora i bez znojenja!".