Sjajan drugi dan na Maksimiru

Manje je publika bila fascinirana hi-tech pozornicom, a više je pratila što i kako bend radi, uletavala na pravim mjestima i motivirala Edgea, Bona, Adama i Larryja da daju više od sebe nego prve večeri kad su se doimali pomalo indisponiranima.

Bilo je više dima i vatre, znoja i rock'n'rolla, pa čak i loptanja balonima, paljenja prskalica, Sve je to bilo logično jer nastup 10. kolovoza u početku je trebao biti jedini koncert U2 u Zagrebu da bi kasnije postao drugi po redu.

Najdojmljiviji momenti drugog nastupa U2 u Maksimiru bili su slični kao i prvog dana, s razlikom u tri izmijenjene pjesme, no sve skupa izgledalo je i zvučalo moćnije, uznesenije, poletnije, životnije, žešće, nabrijanije i napaljenije.

Iako je prve večeri Edge slavio rođendan, vjerojatno je i njemu druga večer izgledala poput slavlja, dok se za nedjeljni koncert ne može reći ništa posebno, osim da je posrijedi bio korektno odrađen posao za pomalo blaziranu publiku, osupnutu "spektaklom". Pokazalo se kako uspjeh i ukupni dojmovi stadionskih koncerata leže baš u publici, a ona je u ponedjeljak bila u potpunom dosluhu i interakciji s bendom.

Premda se i druge večeri oni koji su stajali na južnoj tribini mogu žaliti što su većim dijelom koncerta bendu gledali u leđa (osim na sveobuhvatno, okruglom video-zidu), malo tko bi se s mogao kući vratiti nezadovoljan jer u ponedjeljak navečer dobili smo koncert U2 kakvog smo očekivali i priželjkivali.