Schengen je najveća tekovina Europe

Schengenski sporazum slavi 30. rođendan. Ali, baš u ovoj jubilarnoj godini, dogovor o ukidanju graničnih kontrola unutar Europske unije na meti je žestokih kritika - kao nikada ranije. Milijuni izbjeglica su na putu prema Europi. Vlasti više nemaju potpuni uvid u to tko je, gdje i koju granicu prešao. U srijedu (7.10.) ministri unutarnjih poslova više zemalja članica EU-a sastaju u luksemburškom Esch-Belvalu kako bi razgovarali o šansama i izazovima Schengenskog sporazuma. Uoči tog sastanka, mi smo razgovarali s politologom Wichardom Woykeom.

DW: Izbjeglička kriza se pretvorila u važan test za EU. Je li Schengenski sporazum u svojoj sadašnjoj formi primjeren današnjem vremenu?

Woyke: Schengenski sporazum više nije „sporazum" u prvobitnom značenju te riječi, već je od 1999. dio pravnog sustav EU. A taj sustav ima prednost pred nacionalnim pravom. To znači da se njime mora pozabaviti Europska unija.

Treba li ga reformirati?

To bi moglo biti teško. Vidjeli smo da on funkcionira. Donedavno smo imali Europsko vijeće koji je, protivno volji nekih zemalja, donijelo većinsku odluku o reguliranju raspodjele izbjeglice putem kvota. Nove zakonske odredbe ne bi ništa donijele.

Ono je najvećim dijelom stavljeno van snage. Za to je kriva i Njemačka, koliko god bilo velikodušno to što je pustila da u zemlju uđu izbjeglice iz Mađarske. To je dovelo do situacije u kojoj se izbjeglice nije moglo registrirati u prvoj zemlji EU-a na čije tlo su stupile. No, to je zakon velikih brojeva. Sada je pitanje je li Dublinski sporazum primjenjiv na ovako veliki broj izbjeglica, a ja sumnjam da je tako.Mađarska, na primjer, pušta izbjeglice koje nisu registrirane da putuju dalje. Prema Dublinskom sporazumu, ta zemlja trebala bi ih registrirati i obraditi njihove zahtjeve za azilom. Zar to pravilo sada nije zapravo mrtvo?

Hoće li Schengen postati opasnost za EU zbog velikog broja izbjeglica koje se slobodno kreću Europom?

Ne, mislim da neće. Naprotiv: ono što znači Schengen, a to je sloboda putovanja, je velika prednost. Prelaze se granice bez kontrole, od Malage pa sve do Sjevernog pola. Schengen je najveća tekovina Europe i to tako vide i društva u onim zemljama koje su 2004. i kasnije ušle u EU. Čini se sve da se ta tekovina i održi. Smatram da je nemoguće da se EU sruši kao kula od karata na tom pitanju.

Spomenuli ste „velikodušnost" njemačke vlade. Kakve rizike ona krije?

Jedan rizik je u tome da tu gestu i druge izbjeglice shvate kao znak da trebaju doći u Njemačku. Naše pravo na azil ne predviđa neograničen priljev izbjeglica. Postoji gornja granica, doduše, ne u teoriji, već u praksi. I, kao što rekoh, postoji i opasnost da se Dublinski sporazum djelomično stavi izvan snage. Nijemci ga se nisu baš pridržavali.