S godinama su sve veći problemi sa hodanjem

Kroz godine, živčani sustav prolazi kroz svojevrsnu "atrofiju", jer živci posvuda u tijelu funkcioniraju manje učinkovito i broj živaca se s vremenom smanjuje.

Svake godine

Smatra se da gubimo 0,1% neurona (živčanih stanica) svake godine (između 20. i 60. godine), a gubitak se nakon toga ubrzava.

Ako doživite 90 godina, vaš će mozak izgubiti 150 grama tkiva u odnosu na težinu koju je imao kad ste imali 50 godina.

Istraživanja su pokazala da je brzina hodanja u dobi od 45 godina snažan pokazatelj fizičkog i mentalnog zdravlja koje nas čeka kasnije u životu. Usput, primjetan je i pad brzine hoda od trenutka kada navršite 60 godina.

Smanjenje brzine i lakoće vašeg hoda može biti rani pokazatelj neurodegenerativnih stanja, poput Parkinsonove bolesti. Parkinsonova bolest ometa poruke koje mozak šalje mišićno-koštanom sustavu, uzrokujući da je hod osobe sporiji, manje simetričan i neobičan.

Kako kvaliteta kognitivnih funkcija opada, duljina koraka pri hodu je znatno kraća. I vrijeme potrebno za dovršetak koraka se povećava.

Složeni proces hodanja uključuje i mehanizam koji sprječava da se, primjerice, spotaknemo o vlastita stopala. Mišići na prednjoj strani potkoljenice dizajnirani su da povuku stopalo prema gore dok ono zamahuje prema naprijed. S godinama, kod nekih ljudi, ovaj mehanizam počinje slabije raditi, pa su posrtanja i padovi češći.

Stoga se stopalo spušta tako da nožni prsti udaraju o tlo, uzrokujući opasnost od spoticanja.

Ovo stanje može biti posljedica dijabetesa, ali i posljedica nepravilnog sjedenja i dugotrajnog držanja tijela u lošem položaju.

Sužavanje arterija

Ako tijekom hodanja osjećate bol u glutealnim mišićima i niz stražnju stranu noge, pa čak i u potkoljenici, a nestane kad se prestanete kretati, možda imate perifernu arterijsku bolest.

Prisutnost, a zatim odsutnost boli u odnosu na kretanje ili mirovanje naziva se klaudikacija. To se događa jer se arterije koje dovode krv u vaše noge sužavaju. Kada hodate, postoji povećana potreba za kisikom iz mišića u vašim nogama.

Kao rezultat suženja, arterijska krv koja teče u noge ne može zadovoljiti potrebe za kisikom i mišići postaju anaerobni (nestaju kisika), što uzrokuje oslobađanje mliječne kiseline. Mliječna kiselina uzrokuje grčeve. Ali kad se prestanete kretati, mišići trebaju minimalno kisika, pa bol nestaje.

Čimbenici rizika za perifernu arterijsku bolest uključuju pušenje, visok kolesterol, visoki krvni tlak i dijabetes. Faktor rizika je i obiteljska anamneza krvožilnih bolesti.

Nedostatak vitamina B12

Nedostatak balansa pri hodanju često je povezan s pretjeranom konzumacijom alkohola, ali može ukazivati ​​i na nedostatak vitamina B12.

Utvrđivanje simptoma kod odraslih može trajati mjesecima, pa i godinama, no kod djece se to stanje može brže utvrditi zbog sazrijevanja živčanog sustava i ključne uloge vitamina B12 u zaštiti živčanog sustava od poremećaja.

Srećom, liječenje nedostatka vitamina B12 injekcijama je relativno jednostavno i u većini slučajeva dobro se podnosi. U nekim slučajevima dodavanje hrane bogate B12 prehrani - poput mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda - može biti dovoljno za uklanjanje simptoma.

Problemi s unutarnjim uhom, kao što je labirintitis, mogu biti kratkotrajni uzrok problema s ravnotežom pri hodu.

Infekcija unutarnjeg uha dovodi do problematičnog kretanja tekućine u tom dijelu uha, zbog čega je živčane signale od uha do mozga "teško protumačiti". To rezultira time da tijelo ne integrira u potpunosti ove informacije s vizualnim informacijama i informacijama o položaju.

„S godinama, hodanje neizbježno postaje teže i napornije. No, primijetite li da se češće spotičete, teturate ili čak padate ili da je hodanje postalo znatno teže u kratkom vremenu, posavjetujte se s liječnikom", savjetuje Adam Taylor, profesor i direktor Centra za kliničku anatomiju Sveučilišta Lancaster.