Religija i stanka u doba korone

Najkraća definicija vjere je - stanka. To je velika riječ. Katolički teolog Johann Baptist Metz (1928.-2019.) preuzeo ju je prije nekoliko desetljeća od filozofa Sörena Kierkegaarda (1813.-1855.). Metz, veliki utemeljitelj nove političke teologije, povezivao je s time obećanje patnicima u svjetskoj boli kao i upozorenje jednoj religiji koja se svojim „I dalje tako" sve više prilagođava normama građanskog društva. Nemojte se previše opustiti s Vašim Bogom. Prekid. Stanka.

Sada je svijet doživio zastoj. Preko svih granica i kroz sva društva. Jer, koronavirus ne poznaje ograničenja, covid-19 je pandemija, globalna prijetnja. Svijet stoji na mjestu, svijet je u strahu. To je neobično. Jer, kada u Africi na stotine tisuća ljudi umire od gladi, kada na Islandu dođe do erupcije vulkana ili kada u Aziji tsunami donese patnju i smrt - tada to veliki dio svjetske javnosti može pratiti iz udaljenosti. Sada je to prošlost. Korona se tiče svih.

Korona je postala i vjersko, duhovno pitanje. Bol, tuga, sumnja, bijes. Kao vjernik se mora izdržati tu pomisao da je u Božjem djelu tako nešto moguće. Jer, neki u koroni vide Božju kaznu. Ali iza toga se krije samo pogrešno poimanje Boga.

Stanka za kršćane, židove i muslimane

A sada? Zastoj. Ograničenje. U Izraelu su se ultraortodoksni židovi usprotivili naredbama vlasti, u Saudijskoj Arabiji radi se o otkazivanju ovogodišnjeg hodočašća u Meku koje se treba održati na ljeto. No koliko god to nekima teško palo: u ophođenju religija s reguliranjem u borbi protiv korone pokazuje se njihova pozicija nasuprot nužnosti modernih vremena. Tako su u židovstvu rabini učinili povijesni korak i pozvali na pridržavanje nacionalnih odredbi u borbi protiv korone širom svijeta.Ovih dana je korona ta stanka. Kršćani širom svijeta nalaze se u Velikom tjednu i približavaju se slavlju patnje i smrti Isusa Krista i njegovog uskrsnuća. Za židove je u srijedu počela Pasha, sjećanje na izbavljenje iz egipatskog ropstva. A za dva tjedna se muslimani pripremaju za Ramazan. Kod svih tih blagdana triju religija - bez obzira na njihove različitosti - u središtu se nalazi i svečani zajednički objed, kod židova obredna večera seder, kod kršćana je to večera na Veliki četvrtak, kod muslimana Ramazanski bajram.

Trg sv. Petra bez ljudi - simbol pandemije

Kod kršćana je već blagoslov pape Franje na Trgu sv. Petra krajem ožujka postao simbol pandemije. Starac koji moli, preklinje svoga Boga. Ispred njega trg bez ljudi kao slika praznog Rima, kao prazni trg za sve one žrtve i zaražene koji se bore za život. Taj blagoslov „Urbi et orbi" inače se često omalovažava jer je službeno povezan i s oprostom kazni grješnicima. Nitko više o tome ne govori. Sada, kada je stanje ozbiljno. Kada se radi o ljudskoj temeljnoj egzistenciji.

Postaje ozbiljno, i za vjernike. Za svakog vjernika korona postaje pitanje. Uskrs u Njemačkoj ili srednjoj Europi - to je proteklih godina za neke značilo nekoliko slobodnih dana i prepirke oko zabrane plesa na Veliki petak, za druge vjerska stanka za veliku povijest Boga s ljudima. Veliki četvrtak sa slavljem zajednica na svečanoj večeri, tom pra-trenutku crkve. Veliki petak s Isusovim križnim putem i tom okrutnom sramotnom smrću na križu. Velika subota, taj dramatično neutješni dan odsutnosti Boga - pa sve do onog nevjerojatnog, pobjede života, uskrsnuća Isusa kroz smrt.

Svijet je sada Velika subota - a uskrsnuće?

Toliko je toga poznato, toliko toga je ritualno. Šutnja zvona i Uskrsni krijes, sjetno pjevanje i veliki liturgijski tekstovi, traženje uskrsnih jaja i „Urbi et orbi". U doba korone je puno toga, sve drugačije. Svećenici slave liturgije ispred kamera. Tko vjeruje ili sumnja, sudjelovat će u tome ili tražiti druge putove. Zajedničku večeru s prijateljima će duhovno shvatiti. Ponovo će razmišljati o biblijskim tekstovima. Usudit će se voditi religiozne ili nereligiozne razgovore.

Jer svijet stoji u toj stanci. I on stoji, tako se čini, mirno usred Velike subote, na taj dan bez utjehe i svake perspektive. Svakodnevne zastrašujuće brojke žrtava iz Italije, Španjolske, SAD-a, očito i iz Njemačke. Prekinuti životi, očaj, ludilo, bol. Neće biti dovoljni utješni govori, na koje smo za Uskrs bili navikli proteklih godina. Crkva danas možda prije ima znakove nego riječi.

Ali ostaje veliki govor o uskrsnuću. Ta provokativna skandalozna riječ. Stanka. Baš ovih dana - s pravom.