Recenzija filma Soba

Veliki montažer Walter Murch barem je jednom prilikom rekao da izraz „motion pictures" može biti lako zamijenjen izrazom „emotion pictures", aludirajući na nužnost svakog filma da pomuti emocije u svojoj publici, da potakne reakciju u gledateljevu želucu. 

Soba Lennyja Abrahamsona film je koji vas udari ravno u trbuh stisnutom šakom, koji vas uvuče u svoja četiri zida i, obavljajući posao na području od doslovno dvanaest kvadratnih metara, nudi vam cijeli svijet na dlanu petogodišnjaka.

Mali Jack slavi peti rođendan u svom sićušnom domu koji on i njegova majka jednostavno nazivaju Sobom. Tužna je to proslava, ako ćemo iskreno - njegova majka s ljubavlju mu predstavi siromašan kolač kao njegovu rođendansku tortu, bez glazure, bez čokolade, čak i bez svijeća. Nije ih mogla nabaviti jer joj „stari Nick" svake nedjelje ispuni jednu želju što se tiče kućanskih potrepština, a postoji milijun stvari korisnijih kad živiš u pljesnivoj šupi od blesavih rođendanskih svjećica.

Ali zašto žive u toj jadnoj prostoriji uopće? Zašto je na vratima elektronska brava, tko je uopće stari Nick, zastrašujući tip koji gotovo svake večeri dolazi u posjet, zbog čega se Jack mora sakriti u ormar i, uronjen u tamu, osluškivati škripanje kreveta?

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.