Recenzija filma Dobrodošli u zemlju zombija

Horori od svojih početaka imaju vjernu publiku, ali ruku na srce, u zadnje vrijeme rijetko nam stižu baš ona prava jezovita ostvarenja. Više manje su to rutinski slasheri, rimejkovi starih hitova, a nešto su i japanci zanemareni u posljednje vrijeme. Horor komedije pak, kao podžanr, imaju zapravo više blesavih neuspjeha nego zaista zabavnih primjera.

Zato je skroz zgodno kada naiđe jedan primjerak koji će pružiti sat i pol zabave ljubiteljima horora, kao i fanovima komedije (naravno pod uvjetom da nisu gadljivi). „Dobrodošli u zemlju zombija" smješten je u blisku budućnost koja jednako tako može biti i sadašnjost u kojoj je svijet opustošila zaraza koja se poput kravljeg ludila proširila od jednog hamburgera na ostatak čovječanstva.

Zombiji u ovom slučaju nisu živi mrtvaci već zaraženi ljudi koji izgledaju poput zombija, bljuju krv i glavinjaju okolo bez ičega na pameti osim da zagrizu u meso zdravih ljudi. To je i prigodno jer ih se zbog toga i može ubiti baš kao i obične ljude. No, ipak znaju biti malo tvrđi orah, pa ih zato naš glavni junak ima običaj upucati dvaput, čisto da bi bio siguran. I to je njegovo drugo pravilo u preživljavanju u Zemlji zombija.

Columbus (svi se nezaraženi zovu po imenima gradova iz kojih dolaze) ima 31 takvo pravilo koje se prilikom primjene i njegovog objašnjenja prigodno i ispiše na ekranu. Tako da u slučaju izbijanja ovakve epidemije film može poslužiti kao tečaj preživljavanja. Prvo pravilo je da se bude u kondiciji što je simpatično dokazano u sceni gdje Columbus trči u krug po parkiralištu kako bi dovoljno odmakao zombijima van forme i otključao auto na miru. Ima tu još korisnih pravila poput vezanja pojasa u autu i ne bivanja herojem.

Columbus inače baš i nije neki tipični cool borac sa zombijima, više je introvertirani djevac koji baš ni prije nije imao neki socijalni život, ali mu sada ipak fale ljudi, te kreće iz Teksasa prema Ohiju da sazna što mu je bilo s roditeljima. Na putu sretne Tallahasseeja koji je njegova prava suprotnost. Prekaljeni ubojica zombija koji to obavlja kao da je stvoren za to. I uživa pri tome. Njih dvojica nalete na dvije sestre s kojima odnos baš neće biti idiličan, ali će nastaviti zajedno put prema Los Angelesu i zabavnom parku koji možda nije inficiran.

 Debitant Ruben Fleischer prvi igrani film nije shvatio preozbiljno i preambiciozno, već prvenstveno kao pokušaj da zabavi gledatelja (vjerojatno i sebe) i to svakako ide u prilog filma. To nipošto ne znači da je u pitanju zbrda zdola sklepani filmić, koji izgleda jeftino i neprofesionalno. Riječ je o promišljenom filmu, dobre, ponekad i vizualno atraktivne režije te solidno vođene priče uz par oprostivih trenutaka praznog hoda.

No, nepretencioznost i ležeran ton filma pogoduje tome da se možete zavaliti i jednostavno se prepustiti zabavi na ekranu. Naravno ako vaš pojam zabave ne isključuje i solidnu količinu ljudske krvi, mesa,  iznutrica i kostiju. Jesse Eisenberg je učinkovit kao zbunjeni mladac koji je odlučio preživjeti, ali pravi ton filmu daje Woody Harrelson u energičnoj i neuračunljivoj (ali s dozom osjećajnosti) interpretaciji Tallahasseeja  koji od mrtvog zombija više voli jedino slatko, preciznije Twinkie. A jedan od vrhunaca filma je svakako cameo scena Billa Murraya. Ako volite horor komedije, onda ste ovdje došli na svoje.

Dobrodošli u zemlju zombija
SAD, 2009.

Režija: Ruben Fleischer
Scenarij: Rhett Reese, Paul Wernick
Uloge: Jesse Eisenberg, Woody Harrelson, Emma Stone, Abigail Breslin, Bill Murray.