Recenzija filma A Girl Walks Home Alone at Night

Postoje loši, ali jednostavno cool filmovi, postoje osrednji do korektni cool filmovi i postoje dobri filmovi koji su jednostavno cool. Postoje i dobri filmovi koji su dobri samo zato što su cool. A postoje i ultimativno cool filmovi, "Jim Jarmush level of cool", gdje ne možeš točno odrediti što je to točno cool, jer je sve cool. Onda se pojavi film koji termin "cool" pomiče na novi nivo.

Taj film ima zanimljiv i sugestivan naslov A Girl Walks Home Alone at Night, snimljen je prelijepo u crno-bijelom "widescreenu" na lokacijama u kalifornijskom pustinjskom gradiću, na farsi jeziku, s internacionalnom postavom iranskog porijekla i popraćen je s cool muzikom, manje američkom, a više iranskom, i to underground rockom, da stvar bude nenormalnija.

Besprijekorno miješa žanrove, stilove i epohe i pun je filmskih, muzičkih, pa i političkih referenci koje su precizne, a suptilne i nikako "nacrtane" za publiku s kasnijim paljenjem. I taj film snimila je debitantica u cjelovečernjem formatu.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.