Razgovor u povodu – Zvonimir Mihanović

Zvonimir Mihanović (Poljica 1946.), akademski slikar, hrvatski je suvremeni umjetnik sa svjetskim renomeom (diplomirao na Ecole des Beux.Arts u Parizu, izlagao u najprestižnim galerijama i muzejima diljem svijeta) .

Gospodine Mihanović, umjetnik ste sa svjetskom reputacijom. Koje su prednosti mane takve pozicije?

Uspjeh i reputacija nemaju nedostataka. Samo prednosti. Potrebno je znati nositi se sa svim što vam donosi uspjeh. Uvijek neke stvari morate staviti pod kontrolu a prije svega morate ostati skroman. Uspjeh vas obogaćuje novim spoznajama, širite krug svojih prijatelja i daje vam priliku da stalno možete učiti i to je veliko blagostanje.

Studirali ste likovnu umjetnost kod Zavara u Parizu. Koliko je to razdoblje i ta iskustva ključno za Vaše umjetničko formiranje i postizanje međunarodne afirmacije?

Ja sam otišao u Pariz po znanje. Grad sa toliko puno sadržaja pruža mogućnost da puno i naučite. Ali nažalost život u tako velikom gradu ima i svoje loše strane. Tu sam se susreo i sa svim negativnim stvarima koje su već tada ozbiljno zahvaćale suvremeni život i nije bilo lako suočavati se sa time. Naprimjer: Tada se na mojoj akademiji najmanje govorilo o umjetnosti. Sukobi raznih lijevih političkih opcija bili su svakodnevnica i vrlo često bilo je i krvi i drugih užasnih događaja. Ja sam u moju umjetnost utkao mir i to se mnogima svidjelo.

Nakon života u Hrvatskoj, kako je Pariz djelovao na Vas?

Nisam se ugodno osjećao. Previše se dobrih i loših stvari događa pokraj vas a niste baš u mogućnosti da ostanete neopredijeljeni. Mnogo toga vam se želi nametnuti sa vrlo agresivnim i ucjenjivačkim metodama.

Što je ključno u Vašem pristupu motivu?

Morate imati koncept u svojoj duši a onda tražiti motiv. Moje motive tražim na terenu gdje je sinteza onog što je u prirodi stvorio Bog i čovjek.

Hiperrealizam danas?

Malo se ljudi danas u svijetu bavi ovim stilom. Mislim da je tu najprisutnji razlog što trebate puno vremena dok naučite klasičnu vještinu slikanja koja je potrebna za ovaj likovni stil.

Kako je nastalo to more na Vašim slikama, glatko poput stakla?

Slika mora imati i svoj metafizički izražaj i mirno jutarnje more na slici vodi vas iz realnoga u jedan nadrealni i maštoviti svijet gdje uživate u priči koju vam slika govori. A sve to nastane kad se prije zore prošetate negdje uz more i razgovarate sa prirodom a onda to memorirate i kad dođete u atelje to prenesete na platno.

Vaši su motivi stvarni, imaginarni?

Moji motivi su stvarni ali na platnu prelijevaju se u imaginarno jer ih umjetnička strast i vještina zanata preoblikuju u novi izražaj.

Kako vidite, doživljavate današnju umjetnost?

Danas kao i uvijek u povijesti umjetnici stvaraju nova remek djela bez obzira kojim stilom ili likovnom metodom se izražavaju. Nema stila koji ima prednost jer se umjetnik može izraziti u potpunosti preko svakog stila. Ali, mislim da je pravih umjetničkih djela veoma malo. Većinom to je svaštarenje, nekakve dosjetke gdje je najviše prisutan samo esperiment a često provokacija pa i morbidnost a Božji zakoni ljepote su ozbiljno potisnuti.

Na čemu trenutno radite u atelijeru?

Moje teme mora su neiscrpne. Slikam more.

Planovi, monografije, izložbe..?

Rijetko radim izložbe. Treba mi puno vremena da sakupim broj slika dovoljan za to. Ali ipak mislim da ču

uskoro u Hrvatskoj imati izložbu. Također za tu priliku biti će gotova i monografija.