Rasizam je dio američkog DNK?

Od prije godinu dana rasni sukobi u SAD-u imaju jedno ime: Ferguson. Mlada žrtva policijskog nasilja Michael Brown i neočekivana žestina nereda potresli su ne samo mladi radnički grad u Missouriju već i čitavu državu. Ferguson je promijenio Ameriku. Istina je: i ranije su bijeli policajci ubijali crne tinejdžere. I ranije su rasni sukobi bili otvorena, bolna rana za koju lijeka nema na vidiku.

Ali, slike sukoba koji liče na građanski rat, policajaca u vojnoj opremi i dokazi o rasizmu u redovima gradske policije vrlo su uznemirili građane. Izraz državna sila je odjednom dobio prijeteći prizvuk. Ranije su Amerikanci u sukobima između čuvara reda i Afroamerikanaca instinktivno bili na strani države, ali to povjerenje je nestalo.

Rasizam i policijsko nasilje

Rasni sukobi su sada neodvojivo povezani s policijskom brutalnošću. Ta povezanost je tijekom godine u Clevelandu, North Charlestonu i Baltimoreu dovela do novih žrtava. To što sada gotovo polovica od 50 američkih saveznih država želi uvesti kamere na policijskim uniformama, dodatne treninge za policajce i neovisne istražne komisije, daje nade da je počeo proces učenja.

Ferguson je dobio i novog šefa policije, novog gradskog menadžera i novog suca - sve Afroamerikanci koji tako sada predstavljaju crnu većinu gradskog stanovništva. Još jedna dobra vijest: gradska vlast je bitno smanjila pretjeranu revnost u izricanju novčanih kazni građanima za razne sitne prekršaje kao što je, na primjer, pogrešno parkiranje... I pored toga, Ferguson je ostao podijeljeni grad. Nepovjerenje između bijelaca i crnaca se poslije nereda produbilo. Policajci su promijenili ponašanje, ali crnoputa većina ih nikako ne prihvaća.Ove godine se promijenio i sam grad Ferguson. Rezultati prvih izbora za novu gradsku vlast poslije nereda u Fergusonu govore za sebe: odaziv birača se udvostručio, a broj crnoputih zastupnika u gradskoj skupštini je tri puta veći nego ranije.

S riječi na djela

Ferguson nije promijenio samo zemlju, već i njenog prvog crnog predsjednika. Sve dok nije dobrano poodmakla druga polovica njegovog drugog mandata, Barack Obama je oklijevao da kod rasnih sukoba stane na stranu crne zajednice. Poslije Fergusona je postao jasniji; zauzeo je stav i otvoreno kritizirao policiju i pravosudni sustav zbog toga što crnce i Latinoamerikance tretiraju drukčije od bijelaca. Njegovo pomilovanje mladih zatvorenika kažnjenih zbog prijestupa s drogom povezano s prijedlozima o reformi pravosuđa pokazuje da on ne želi ostati samo na prigodnoj retorici.

Rasni sukobi prate SAD od njegovog osnivanja. Oni su duboko usađeni u njegov DNK. Da bi mogla prodrijeti u njihovu srž, država mora postati iskrena prema samoj sebi. To će ostati veliki zadatak za predsjednika koji u jesen svog mandata postaje sve jači. Mnoge njegove pristaše se nadaju da će on uskoro održati jedan veliki govor o rasnim sukobima. Govor koji neće preko noći riješiti probleme, ali koji bi mogao promijeniti Ameriku i svijet.