Psi nas namjerno zavode očima

Kad pas nema više ideju kako doći do željenog cilja, onda čovjeku gleda ravno u oči. I to umiljatim pogledom. S malo podignutim obrvama i malo ukošenom glavom. Vlasnicima pasa je to dobro poznato. A i ostalima je to nekako logično: umiljat pogled mnoga vrata otvara.

Ali, zašto vuk, koji je najbliži živući srodnik psa, nema takav pogled? Prema istraživanjima je izravni kontakt očima između čovjeka i psa presudan za socijalnu interakciju. Uz to se čovjeku sviđa sposobnost psa da podigne obrve. Još 2013. je jedna studija, provedena u utočištima za nezbrinute pse, pokazala da psi koji češće dižu obrve brže nađu udomitelje.

Razvijanje nekih mišića

Nova studija, koju su proveli djelomice isti znanstvenici, dolazi do zaključka da je pas tu sposobnostrazvio tijekom pripitomljavanja. Pretpostavlja se da je pas takav pogled razvio jer je primijetio da to djeluje na čovjeka. To tvrde znanstvenici pod vodstvom Juliane Kaminski sa Sveučilišta Portsmouth u Velikoj Britaniji koji su rezultate svog istraživanja objavili u stručnom časopisu "Proceedings" američke Nacionalne akademije znanosti (PNAS).

Znanstvenici su u istraživanju usporedili mišiće lica četiri vuka i šest pasa. Utvrdili su da su oni uglavnom jednaki - osim na područjima oko očiju. Mišić koji podiže unutarnji dio obrve kod pasa je bio vrlo razvijen, dok su se kod vukova na tom mjestu nalazila samo slaba mišićna vlakna.

Kad su znanstvenici pse ili vukove doveli u kontakt s čovjekom, psi su često koristili mišiće oko očiju, dok su vukovi to rijetko činili. Osobito često podizanje obrva znanstvenici su utvrdili samo kod pasa.

Posljedica pripitomljavanja

Podizanjem unutarnjeg dijela obrve, koje se u stručnim krugovima naziva AU101, oči psa izgledaju veće, a lice psa izgleda djetinjastije, pišu znanstvenici. Osim toga, takav pseći pogled sliči pogledu tužnog čovjeka - što kod vlasnika vjerojatno potiče refleks da se više brine o psu.

Znanstvenici pretpostavljaju da su se mišići lica kod pasa promijenili tijekom pripitomljavanja. Vjerojatno su ljudi - svjesno ili nesvjesno - više pozornosti poklanjali psima koji su podizali obrve. S vremenom je ta osobina sve više dolazila do izražaja. Ostali mišići lica kod psa i vuka nisu se bitno promijenili kroz oko 33.000 godina odvojenog razvoja, kažu znanstvenici.