Postavite granice na pravi način

Granice su postale riječ koja se objašnjava na različite načine. Iako je održavanje granica apsolutno neophodno za zdrave odnose tijekom cijelog života, ponekad postoje nesporazumi oko toga što to zapravo znači.

Ovo je pet zabluda kad se radi o granicama, sve o tome objasnila je obiteljska i bračna terapeutkinja Elizabeth Earnshaw za Mindbodygreen.

Granice se ne stvaraju samo s drugim ljudima - granice su nešto što zapravo započinje s jastvom. Srž postavljanja granica je sposobnost da primijetite što vam je potrebno i da budete sigurni da se to događa i vama. To može izgledati kao postavljanje granica oko načina na koji se bavite svojim zdravljem, novcem, vremenom, stvarima ili svojim odnosima.

Granice se postavljaju da budete bliži ljudima - bez granica možemo imati osjećaj lažnu intimnost i čini nam se da smo bliže, a u stvarnosti smo zgrčeni ili uzajamno ovisni. Kada imamo granice stvaramo istinsku intimnost jasno iznoseći svoje potrebe.

Možete biti ljubazni i suosjećajni i dok postavljate granice - postavljanje granica ne znači nanošenje štete, mada one mogu uvijek naštetiti ljudima s druge strane. Kad postavljamo zdrave granice, to radimo s poštovanjem i suosjećanjem. Ako primijetimo da su zbog tih granica druge osobe tužne, razočarane ili čak ljute tome možemo pristupiti s empatijom. Možete prema nekome osjećati ljubav i brigu, a ipak čvrsto održavati granice.

Ne radi se samo o stvarima koje ne želite, nego i onome što želite - granice se ne odnose samo na to da govorite "ne", iako je to vrlo važno i jedan od načina na koji djelujete u ostvarivanju granica. Također je vrlo važno i to što trebate ili želite. To znači da ponekad kažemo: "ne želim to ili ne mogu to učiniti", a ponekad "trebam ovo ili moram".

Svi imamo granice - granice nam otkrivaju kada je nešto preveliko i prijeti našoj dobrobiti. Svaka osoba na ovoj planeti ima granice. Čak ih i ljudi koji kažu da ih nemaju, neki možda ne znaju kako stvoriti te granice i ne dopuštati drugima da ih prelaze. Drugi ljudi osjećaju takvo nešto, ali ne znaju verbalizirati. Prvi korak je da ljudi trebaju postati svjesni onoga što tijelo govori o ograničenjima i potrebama.