Posljednji film Agnes Varde otvara 12. Subversive Film Festival

U bogatom popratnom filmskom programu ovogodišnjeg Subversive Film Festivala izdvajaju se programi posvećeni nezamjenjivim filmskim ikonoklastima koji su nas nedavno napustili ‒ francuskoj veteranki avangarde i začetnici francuskog novog vala Agnès Vardi te „dobrom duhu" njujorškog undergrounda i rodonačelniku žanra „dnevničkog filma" Jonasu Mekasu

Vardi posvećena Retrospektiva donosi presjek njezine 60-godišnje karijere, od niza novovalnih remek-djela do hrvatske premijere njezina posljednjeg autobiografskog dokumentarca Varda od Agnès čijom će se projekcijom u zagrebačkom kinu Europa u nedjelju, 5. svibnja službeno otvoriti 12. izdanje SFF-a.

Iscrpna Retrospektiva uključuje najranija ostvarenja autorice koja je, prema vlastitim riječima, željela ponovno izumiti film, biti radikalna, a istovremeno biti sretna što je žena, poput igranog filma La Pointe Courte koji je realizirala bez ikakvog prethodnog iskustva i sa samo 25 godina, a koji se zbog miješanja realizma i formalizma smatra pretečom francuskoga novog vala, preko Lions Love (... and Lies) (1969.) kao primjera redateljičina kontrakulturnog rada tijekom njezine „kalifornijske faze", Bez krova i zakona (1985.) s kojim uvodi u kinematografiju „film zazornosti" i za koji je nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, do dokumentarnog eseja o alternativnim ekonomijama Skupljači i skupljačica (2000.), čestog na listama najboljih dokumentarnih filmova svih vremena, pa sve do njezinih kultnih ali i osporavanih feminističkih filmova Cléo od 5 do 7 (1961.), Sreća (1964.) i Jedna pjeva, druga ne (1976.).

Jonasu Mekasu posvećen je ovogodišnji Hommage sastavljen od tri remek-djela eksperimentalnog dokumentarizma u kojima se iza naizgledne slučajnosti krije pomna rekonstrukcija snimaka međusobno povezanih sjećanja. Pseudodokumentarac Zatvor (1964.) snimljen je u gotovo ilegalnim uvjetima a tematizira nasilje u vojnom zatvoru. Jedan od prvih underground filmova inzistira na nemogućnosti razlikovanja fikcije i fakcije, a kritičari ga opisuju kao suvremenu inkarnaciju pakla. Slijede autobiografski filmovi Walden: Dnevnici, bilješke i skice (1969.) i Izgubljeno, izgubljeno, izgubljeno (1976.) u kojima je Mekas razvio specifični poetski stil karakterističnih vrlo kratkih i vizualno impresivnih kadrova i u kojima ovaj kultni autor američke filmske avangarde snima kronike života umjetnika i emigranata, ljudi s kojima je najčešće provodio vrijeme.

U suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti i kustosicom Leilom Topić u sklopu stalnog programa Kinematografije otpora svoj projekt, višekanalnu instalaciju pod nazivom Beyond the Choir, predstavit će umjetnica Sabine Mikelić koju istraživanje odvodi na rodni Rab i na zanimljivu ali često nepredvidivu suradnju s muškom klapom Krijanca. U međuigri glasa i njegove povezanosti sa specifičnim lokacijama umjetnica uvodi igru odnosno slučaj. Njezino multimedijsko istraživanje problematizira odnos redateljice i protagonista posredovanih činom snimanja, gdje filmski kadar postaje mjesto susreta, ranjivosti i osnaživanja.

U sklopu popratnog programa naziva Kluge & Khavn: žanrovski otpadnici predstavit će se novi filmovi autora koje dijeli generacijski jaz od 43 godine ali spaja isto autorsko ludilo i otpadništvo. Anarhoidni celuloidni terorist Khavn, vodeća je figura filipinskog filmskog undergrounda, a prikazujemo njegov najnoviji gerilski komad Bamboo Dogs. Sretna lamentacija najnoviji je film Alexandera Klugea, jednog od rijetkih istinskih revolucionara njemačkog filma, u kojem Khavnov anarhoidni kaos susreće Klugeovu markističku rigoroznost.

Izvan konkurencije bit će prikazana dva domaća ostvarenja. Čovjek i drvo Dalibora Platenika donosi priču o „zelenom gerilcu" Vladimiru Dimiću Jodi koji već više od 30 godina inkognito sadi drveće po Zagrebu i time samostalno doprinosi ozelenjivanju grada. Posljednji dani ljeta dugometražni je igrani debi filmskog kritičara i sineasta Damira Radića. U ovom senzualnom komadu fotoaparat postaje suvereni „lik" filma, prizivajući duhove analognog, a u prvi plan izbijaju junakov voajerizam i naglašeni erotizam kadra.

Tu je i premijera filma Badiou (2018.) u režiji braće Kalyan. Prvi dugometražni dokumentarni film o jednom od najznačajnijih suvremenih filozofa neomarksističke orijentacije prikazan je na prestižnim festivalima CPH:DOX i Jihlava a poziva nas da postavimo pitanje - može li film misliti? Alain Badiou predstavlja vlastitu filozofiju kroz prizmu svoje životne biografije, a film razotkriva brojne inherentne kontradikcije sadržane u životu i djelu radikalnog francuskog filozofa.