Posjeduje li voda zaista memoriju?

Prije 20 godina, u ljeto 1988., znanstvenu zajednicu potresla je jedna od možda najkontroverznijih studija ikad objavljenih u vrlo utjecajnom znanstvenom časopisu Nature. Prema onome što je navodio autor studije, karizmatični francuski znanstvenik Jacques Benveniste, voda na neki način može zapamtiti ono što se u njoj prije nalazilo.

Benveniste je naime svoje istraživanje započeo supstancom koja je izazivala alergijsku reakciju, a zatim ju je razrijeđivao u vodi nanovo i nanovo, sve dok nije ostala samo čista voda. Nakon toga je uočio da i takva čista voda može izazvati alergiju reakciju kada se doda živim stanicama. Ako je eksperiment bio vjerodostojan to bi značilo redefiniranje zakona fizike i kemije.

Uz to, istraživanje je imalo snažan utjecaj na kredibilitet homeopatije, jer radi se o grani alternativne medicine koja se oslanja na liječenje uz pomoć razrijeđivanja lijekovitog sastojka sve dok u potpunosti ne nestane. Čak je i sam Benveniste bio zapanjen rezultatima svojeg istraživanja.

"To bi bilo kao da operete svoje ključeve u vodi rijeke Seine, a zatim otkrijete da ta ista voda može upaliti vaš automobil!"I urednik časopisa Nature, John Maddox, shvatio je koliko kontroverzi može izazvati taj eksperiment, stoga se ogradio od službene potvrde i dao čitateljima da sami prosude. Maddox je odlučio malo istraživati potpomognut kemičarem Walterom Stewartom i mađioničarom Jamesom Randijem, koji je imao reputaciju osobe koja uspješno raskrinkava razne "misterije". Na žalost Benveniste, istražitelji su uskoro otkrili da su rezultati iz njegovog laboratorija nepouzdani. "Vjerujemo da su rezultati eksperimenta bili nekritički obrađeni, a njihovi nedostaci nisu bili adekvatno istraženi", objavili su članovi tima. Benveniste se povukao s akademije zbog debakla u časopisu Nature, no sve do svoje smrti 2004., zadržao je stav da je njegovo istraživanje vjerodostojno, te da je sustavno ignoriran od znanstvene zajednice.

20 godina nakon što je njegova studija objavljena, došlo je vrijeme da se istraže stvarni utjecaji. Radi li se o nepriznatom geniju ili pomahnitalom znanstveniku koji je odbio vidjeti da je njegovo istraživanje promašaj? Prije svega, važno je napomenuti da je u međuvremenu bilo mnogo pokušaja reproduciranja Benvenistevog eksperimenta s navodno pozitivnim ishodima, no nisu bili konzistentni i obrađeni formalnim znanstevnim metodama, a u svakom tom eksperimentu bilo je nekoliko i negatvnih rezultata. Na primjer, BBC-jeva dokumentarna emisija Horizon testirala je Benvenisteve tvrdnje 2002., a rezultate je objavio profesor Martin Bland. "Nema apsolutno nikakvih dokaza da postoji razlika između opcije koja je počela kao čista voda, i one koja je počela kao alergen" naveo je tada Bland.

U isto to vrijeme Benveniste je osnovao kompaniju DigiBio, koja je tvrdila da voda ne samo da posjeduje memoriju, nego da se te memorija može digitalizirati, poslati elektroničkom poštom, te uklopiti u drugi uzorak vode, koji može onda utjecati na žive stanice. Američka agencija za napredna istraživanja DARPA testirala je te tvrdnje te došla do slijedećeg zaključka: "Naš tim nije pronašao nikakve primjenjive efekte iz digitalnih signala."

Unatoč tome, Benvenistev eksperiment nastavljao je utjecati na mnoge liječnike koji su primjenjivali homeopatiju, poput Alexa Tourniera, osnivača Instituta za istraživanje homeopatije. "Benveniste je bio vrlo značajan i odgovoran znanstvenik, koji je na samom početku svoje karijere u francuskom Nacionalnom institutu za medicinska istraživanja bio spreman staviti svoju reputaciju na vatru, kako bi govorio o fenomenu koji nije razumio: homeopatskoj dinamizaciji. Premda homeopatija još uvijek nije potpuno prihvaćena, a njeni principi nisu svima jasni, njegovi napori započeli su novu eru znanstvenih istraživanja tog područja", objašnjava Tournier.

Večina znanstvenika ipak je skeptična, jer još uvijek nema dokaza da je homeopatija učinkovita nakon 200 kliničkih ispitivanja, a ideja da digitalizirana homeopatija može pomoći pacijenitima još uvijek spada u područje ruba znanosti. Ozbiljna pitanja i dalje ostaju u zraku nakon Benvenisteove studije, no ono što se ne može poreći jest da je otvorio jednu novu sferu znanstvenih istraživanja i postavki, koje će možda u 21. stoljeću pronaći svoje temelje.