Pet izazova za budućeg zagrebačkog gradonačelnika

Prometnice ispod kojih se otvaraju rupe, loša situacija u vrtićima, gubitci u vodovodnom sustavu, kvalitetno raspolaganje gradskom imovinom i pronalaženje rješenja za napuštene gradske prostore; samo su neki od gorućih problema s kojima će se nagodinu susresti novi (ili stari) gradonačelnik. Mi smo sastavili ljestvicu izazova s kojima bi se u koštac valjalo uhvatiti već sutra.

1.    Korupcija, klijentelizam i netransparentnost

Prema američkoj konzultantskoj tvrtki Mercer, Zagreb je peti na ljestvici 17 najnesigurnijih europskih gradova i to zbog korupcije. Pritvaran i oslobađan, sumnjičen i službeno oslobađan sumnji, populistički gradonačelnik Milan Bandić za neke je uzrok tog problema. Za druge istovremeno predstavlja političara s ljudskim licem kojemu su darovali pet mandata na čelu metropole. Čak i kada ga se otvoreno pita pogoduje li svojim bogatim prijateljima kada dopušta popločenje javnog trga, a zbog postavljanja ugostiteljske terase - gradonačelnik odgovora da se to čini kako građanima „ne bi zeble nogice". Za Bandićeve protivnike, riječ je o cinizmu. Za obožavatelje, u pitanju je mangupski odgovor „novinarima koji guraju nos tamo gdje mu nije mjesto".

Najnovije upozorenje na nepravilnosti u gradskom poslovanju došlo je iz Hrvatske komore arhitekata. Traže poštivanje zakona, procedura i stručnosti te raspisivanje javnih natječaja, a sve kako bi prestalo ugovaranje poslova preko veze. Zadovoljni nisu ni novinari koji gradsku Službu za informiranje često nazivaju i gradskom službom za dezinformiranje. Informacije se uskraćuju najčešće zbog tobožnje zaštite osobnih podataka, čak i kada se radi o osobama biranim na javne funkcije.

Ne treba zaboraviti ni cijeli niz zaposlenih u gradskim tvrtkama za koje se provjerom utvrdilo da nemaju potrebnu stručnu spremu ili da imaju čak krivotvorenu diplomu.

2.    Bez rješenja za 500 000 tona otpadnog mulja

Zagreb bi trebao hitno uspostaviti kvalitetan sustav odvojenog prikupljanja otpada prilagođen potrebama grada prema obliku stanovanja, gustoći naseljenosti i raspoloživoj infrastrukturi. „Sustav odvojenog prikupljanja otpada se mora dimenzionirati tako da se vrlo brzo postigne zadanih 50%. Za preostali dio otpada potrebno je izgraditi energanu na otpad u kojoj će se zbrinjavati i mulj i ostatak komunalnog otpada nakon primarnog odvajanja. Pri pripremi dokumentacije za energanu moraju se uvažiti najviši standardi zaštite okoliša", kaže stručnjakinja za zbrinjavanje otpada.„Najveći problem Zagreba, iako se o njemu malo govori, je otpadni mulj za koji ne postoji rješenje. Trenutno ga ima oko 500 tisuća tona", upozorava dr. Aleksandra Anić Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom. Uz to, kaže, primarno razdvajanje otpada potpuno je nerazvijeno, bez sustavnog pristupa problemu. „Pokušaj smanjenja broja odvoza otpada kako bi se povećalo odvojeno prikupljanje pokazao se pogrešnim. Ključni problem je što se otpad još uvijek odlaže, a da prethodno nije obrađen, za što ćemo u budućnosti plaćati penale."

Dobra vijest je ta da je odlagalište Jakuševac u potpunosti sanirano i u skladu sa svim zahtjevima zaštite okoliša. „Iz njega se sakuplja plin i proizvodi struja", kaže Anić Vučinić. U gradu se, dodaje, također dobro gospodari biorazgradivim otpadom iz vrtova i parkova, uz tri kompostane i postrojenje za obradu građevinskog otpada.

3.    Promet iz noćne more

Vožnja automobilom, pogotovo u vrijeme odlaska i dolaska s posla, strancu bi moglo biti najgore zagrebačko iskustvo. I zaista, brojnim garažama, Grad kao da se trudi u svoje tijesno središte privući što više automobila, dok kvalitetno stimuliranje javnog i biciklističkog prometa ostaje tek dobra želja. Biciklističku magistralu, obećanje gradonačelnika Bandića iz 2012. godine, danas pamti samo internet. „Postojeću biciklističku infrastrukturu karakterizira nepovezanost i nesigurnost", doznajemo u Sindikatu biciklista koji se žali na nedostatak pravih biciklističkih staza. Umjesto njih, staze se crtaju na pločnicima s čime se pješaci i biciklisti dovode u skučeni prostor kao stvoren za umjetne sukobe.

„Prilikom rekonstrukcija prometnica u obzir se uzimaju propisi vezani uz motorna vozila dok se za bicikliste i pješake ostavlja ono malo preostalog javnog prostora. Ovogodišnjim radovima na održavanju prometnica korisnici motornih vozila su dobili novi kolnički zastor na više lokacija dok se biciklistima i pješacima nije obnovila ni postojeća horizontalna i vertikalna signalizacija", žale se u Sindikatu.

Biciklisti tako priželjkuju povezanu infrastrukturu kako svakih nekoliko desetaka metara ne bi morali silaziti s bicikla, a na što ih prisiljavaju važeća pravila. „Dugoročno, bez izrade masterplana razvoja prometa i promjene paradigme u kojoj je osobni automobil kralj urbanog planiranja, i dalje ćemo biti svjedoci da mobilnost korisnika osobnih automobila znatno umanjuje kvalitetu mobilnosti korisnika javnog gradskog prometa, biciklista i pješaka", zaključuje ova biciklistička organizacija.

4.    Devastacija javnog prostora i kulturnih dobara

Zatrpavanje javnih prostora s komercijalnim sadržajima kao i nagrizanje povijesne urbane cjeline grada, već je vidljivo na prvi pogled. Od glavnog trga koji je pretvoren u tržnicu pa sve do povijesne Zelene potkove koja se periodički pretvara u prostor za sajmove, klizališta i koncerte.

Kulturna dobra nominalno štiti Gradski zavod za zaštitu spomenika čija je djelatnica dr. Zrinka Paladino nedavno upozorila na velike i, vjerojatno, namjerne propuste u radu, a koje omogućuju i bezbrojne izmjene Generalnog urbanističkog plana koji, slažu se mnogi, više nije moguće ni očitati.  Zavod definira strategije zaštite i prema njima izdaje dozvole, ali i radi konzervatorske podloge za prostorne planove. U tom dijelu se, kaže Paladino, jasno vide svi propusti loše osmišljenih strategija.

„Zagreb je ugrožen uslijed katastrofalnog stanja u tom segmentu konzervatorskog djelovanja, a slično se piše i Splitu i drugim gradovima s njihovim prostornim planovima. Zahvaljujući lošim prostornim planovima gubimo najvažnije i najvrjednije dijelove grada", upozorava Paladino. Kaže, kroz direktive opće legalizacije, konzervatori su prisiljeni izdavati odobrenja za već izvedene radove, a koji se u normalnoj proceduri nikada ne bi odobrili. „Marginalizirao se stručni rad i svi su konzervatori većinom bili uposleni kao službenici u uredima za izdavanja građevinskih dozvola. I ono malo zahtjeva koji su odbijani nakon ulaganih bi žalbi najčešće bilo usvajano. To je ispalo krajnje poražavajuće i pogubno po prostor, te, nažalost, nepopravljivo", priča ova arhitektica.

O nefunkcioniranju Zavoda svjedoči i podatak o ukidanju stručnih kolegija i rasprava. „To dovodi do individualnih odluka koje osim što nemaju stručnu utemeljenost, u mnogim slučajevima omogućuje samovoljne odluke i anomalije pa se i neka od najznačajnijih pojedinačno štićenih kulturnih dobara devastiraju tijekom neprimjerenih i nekontroliranih zahvata. Slično se događa i s neprimjerenim korištenjem najvrjednijih zelenih prostora, koji nikada nisu bili predviđeni za agresivna korištenja kojima su danas izloženi", kaže Paladino i dodaje da čelnici ne bi smjeli gradove percipirati vlastitom imovinom, niti bi vlastite ukuse i životne navike trebali projicirati na njihovo oblikovanje. Gradovi, zaključuje, ne pripadaju samo onima koji trenutno skrbe o njima. „Oni su primarno gradovi i onih generacija poslije nas, radi kojih ih je potrebno, ako ne unaprijeđeno, tada barem neokrnjeno, predati budućnosti. Ukoliko za to već nije kasno."

5.    Unatoč obećanjima, i dalje bež žičare

I na kraju, iako se ne radi o egzistencijalnom problemu, Zagrepčani nisu preboljeli zatvaranje žičare koja ih je od 1963. do 2007. godine dizala na Sljeme, vrh Medvednice. S kvarom motora koji se više nije isplatilo popravljati prekinuta je tradicija odlaska brojnih obitelji vikendom na popularno zagrebačko izletište. Žičara je vozila trasom dugom 4 kilometra s visinskom razlikom od 670 metara dok je najveća udaljenost između kabine i tla iznosila 65 metara. Najave o izgradnji nove žičare ponavljaju se sezonski i ostaju tek - prazna obećanja, a građanima se umjesto odlaska na Medvednicu nude sve brojnije gradske fontane.