Pan•American u Začaranoj Močvari

Nelson je Pan·American pokrenuo još 1997., dok je Labradford još djelovao, a ovaj projekt je naslonjen na zanimljivim gitarskim zvučnim pejzažima uz povremenu upotrebu elektronike. Nevjerojatno smirujući zvuk kojeg Pan•American njeguje teško je opisati, a sve je najbolje opisao Brian Eno koji je ovu muziku nazvao 'kao da Duane Eddy svira Erika Satiea'.

Nelson kroz Pan•American istražuje odnos između ritma i ambijentalne glazbe na načine na koje to Labradford nije mogao raditi. Minimalistički, intimni pristup potpuno ogoljeva Nelsona prema slušatelju, ali bez obzira na korištenje samo gitare, uz povremene vokale, njegova glazba nikada ne može dosaditi. Dapače, Pan•American je jedan od najboljih primjera koliko one-man-band može biti zanimljiv i uzbudljiv.

Kroz Pan•American su kao gosti prodefilirali mnogi gosti poput Roba Mazureka, članova grupe Low ili Labradford, a on svoje albume objavljuje za pomalo kultnu izdavačku kuću Kranky Records. U Močvaru dolazi promovirati svoj posljednji album "The Patience Fader" iz ove godine, ali će napraviti i presjek dosadašnje, uspješne karijere.

"Pan•American mesmerizes with icy takes on pedal steel and glassy guitar, where notes flood and flicker deep into the horizon. A man of consistency, Nelson continues walking his path, a path strewn with sad guitars. And we're all the better for it." Pop Matters

"It feels good to be back here again, in a place that's become increasingly rare, but one flushed with a warm feeling of familiarity." Pitchfork