Imali smo zanimljivo djetinjstvo

'Obožavam tvoje tenisice!' zadivljeno je komentirala Jenifer Aniston kožne Vans tenisice svog filmskog partnera Owena Wilsona. 'Tko je proizvođač?' Njen kolega iz filma 'Marley & Me' očito ravnodušan prema markama, ali i uvijek spreman na šalu odgovara: 'Pojma nema. Piše na njima L.A.N.V.I.N' Aniston koja je bila u pomalo ležernim sportskim Loubouton cipelama iznenađeno priupita: 'Lanvin? Lanvin ih radi?'

Ova mala konverzacija na početku potpuno me zbunila ostavivši me u nedoumici jesu li ovakvu malu predstavu priredili za mene ili su zbilja bili ozbiljni. Možda su željeli prikazati koliko su njihove uloge sitne i nevažne jer je prava zvijezda filma koji će zasigurno postati filmski hit upravo labrador koji glumi Marleyja.

Što vam se u ovoj priči svidjelo?

Jen: svidjelo mi se što je to obiteljska priča, s puno emocija, ali smijeha. Mislim da je potpuno životna. Vjerojatno je zato tako dobro prihvaćena kod publike u SAD-u jer potpuno odudara od dramatičnih romantičnih komedija u koje rijetko tko zaista povjeruje. Ovo je zapravo samo jednostavna priča o 15 godina jedne obitelji koje je obilježio jedan pas. Ljudi se mogu povezati s ovom pričom bilo da vole životinje, ili upadaju u uobičajene životne probleme biranja između karijere i doma i djece koja ponekad oduzimaju mnogo vremena te brak zauzima zadnje mjesto na ljestvici prioriteta.

Owen: Sjećam se da sam razgovarao s Johnom Groganom koji nije mogao niti naslutiti da će sama knjiga postati hit. Film smo imali dovoljno vremena snimiti kako valja. To je sasvim jednostavna priča, iskrena. Sjećam se kada je redatelj govorio: 'Izlazimo za vrijeme blagdana, a ove godine izlazi više filmova nego ikada.'…

Jen: 'Gužva je na tržištu!'

Owen: …'Nadamo se kako ćemo biti makar među prvih pet' Nakon što je to rekao mi smo se zaista iznenadili kako su ljudi prihvatili film. Bilo je lijepo vidjeti da ne moraš imati veliku produkciju ili bombastične zaplete da bi se jednostavno povezao s ljudima.

Bili ste iznenađeni uspjehom filma?

Jen: Iznenadilo nas je zato što film nije imao formulu koja obično obara blagajne. Bio je jednostavan, a sami studiji su bili: 'Uh, ovo će biti napeto…'.

Owen: 'Teško za prodati'

Jen: Imala sam neki čudan osjećaj u vezi filma. Znala sam da neće propasti, no nisam očekivala tako dobar prolaz. Pogotovo jer se radi o dramatičnoj komediji.

Owen: To je bio još jedan način da ga prodaju…

Jen: Još jedan trik.

Owen: Film nije o vratolomijama jednog ludog psa. Velik dio priče je zapravo obitelj u kojoj se odvija mnogo toga. Znam da su vjerojatno testirali film kod publike. Film nije potpuno lagan, vjerujem da su odahnuli kada je publika pozitivno reagirala na njega kao obiteljski film na koji mogu povesti i svoju djecu.

No, on je tužan, posebice za djecu

Owen: Da. No to je slatko-tužna priča, ali istovremeno predivna.

Jen: to je stvarni život. Neki roditelji su previše zaštitnički nastrojeni prema svojoj djeci. Redatelj filma ima šestogodišnje blizance. On se veselio tome da pogledaju film upravo kako bi s njima mogao o tome razgovarati jer i sami imaju pse pa ih sve to očekuje jednog dana.

Kako je bilo raditi sa svim tim psima? Jeste li se vezali za njih?

Jen: Bilo je vrlo tužno jer psi jako brzo rastu. Kada smo snimili neku scenu koju je nakon par tjedana trebalo ponoviti pas je već previše narastao.

Niste li željeli jednoga odvesti kući?

Jen: Zapravo sam bila vrlo blizu tome! Pas koji je na plakatu zapravo je bio s nama samo na jednom snimanju no umalo sam ga odvela. Njegovo je ime bilo Marlon. Onda nakon njega bio je Tank. (Govori Owenu) Ti si obožavao Tanka. Onaj koji je snimao scenu na plaži.

Neki glumci tvrde kako nema težega nego snimati

film s psima. Je li to istina?

Owen: O bilo je…

Jen: Mislim da je to točno i netočno istovremeno. Mislim da su djeca veći izazov od pasa. Kada plaču a ne bi trebali, kada bi trebali plakati, a… A oni stariji, 4, 6,7-godišnjaci kojima nakon nekog vremena jednostavno dosadi. Uf, to je teško.

Owen: Hodaš setom i netko ti da dijete i kaže: 'Ovo je tvoje!'..Dooobro. Kao da je rekvizit, i onda ideš prema bazenu u koji skače pas, a ti bi trebao pričati s djetetom, no ono uopće ne priča engleski. Hm, onda smo malo improvizirali. Kada su malo stariji lakše je s djecom.

Zašto ste oboje toliko zapeli u komedijama?

Owen: Ne znam kako se to samo po sebi desilo…

Jen: Mislite da je to tragično? (smijeh) Mislim da su komedije za mene bile oružje za preživljavanje kao dijete. Kada su vam roditelji rastavljeni (Owenu) -mislim da tvoji nisu bili zar ne? Koja je tvoja isprika?

Owen: Mene su poslali u vojnu školu! Izbacili su me iz moje škole u Dallasu. Išao sam u mušku privatnu školu, a nakon što su me izbacili poslali su me u vojnu školu u New Mexicu sa 16 godina.

Jen: Nisam to znala! (smijeh) Netko je oteo Owena Wilsona i zamijenio ga s dvojnikom!

Što je tada bilo?

Owen: Tada sam upoznao disciplinu (Jennifer pada u trans smijeha) i počeo ju upotrebljavati. Nakon tog perioda otišao sam na USC i vratio se kući s najboljim prosjekom ocjena! Zapravo, Wes Anderson i ja, prijatelj prijatelja s akademije, zato mislim da se sve u životu događa s razlogom.

Tko je bio prijatelj?

Owen: Moj cimer je bio iz Houstona i bio je prijatelj s Wesom. Onda smo se upoznali na fakultetu preko njega.

Da se vratim pitanju. Jennifer ti si počela govoriti kako si izabrala komediju zbog toga što su ti se roditelji rastali?

Jen: Ne, nisam ju izabrala. Mislim da sam stekla smisao za humor. Moj tata je stvarno smiješan. Nije to bila nikakva tragedija zapravo. Misli, naravno da je bila, no humor je bio oružje za borbu protiv sivila. I onda sam nekako počela živjeti od toga. Nisam željela biti komična uloga kada sam išla u dramsku školu… sjećam se da me učitelj glume pozvao na stranu i rekao da način na koji glumim vuče na komično.

Owen: Stvarno?

Owen što bi ti rekao da je zahtjevnije, pas ili žena?

Owen: Rekao bih…

Jen: Zavisi od psa i žene!

Owen: Pas Clyde iz filma je zaista bio izvan kontrole. No tako je treniran.

Jen: Ili nije treniran…

Owen: Ili nije treniran moguće. Da, da…

U filmu glume i tvoji roditelji. Je li istina da ste morali ponavljati hrpu scena jer bi te oni zazvali Owen?

Owen: Da. Moji pravi roditelji glume one filmske.Bilo im je teško. Snimali bismo i oni bi me uporno zvali Owen. Toliko su povjerovali u Jeninu glumu da su bili sigurni da stvarno moju mamu zove na večeru. Moj tata je film pogledao pet puta…

Jen: Ti se šališ?

Owen: Zaista, svako je popodne išao u kino. I onda sam pomislio – u stvarno me podržava, a možda…

Jen: Voli gledati sebe? (smijeh)

Owen: Kada je prvi puta išao rekao mi je 'Je li prerano reći da je zvijezda rođena?' Opsjednut je time kao patka vodom. Stalno mi stižu mamini e-mailovi: 'Tvoj otac je otišao pogledati film. Ponovno.' (smijeh)

Dakle to objašnjava uspjeh filma!

Jen: Tako je! Sve je to zbog njegovog tate!

Owen: Mislim da svakako pripomaže!

Jen: Bravo gospodine Wilson!

Hoćemo li ikada vidjeti 'Prijatelje' na filmu?

Jen: Mislim da ne. Želite li vi vidjeti 'Prijatelje' na filmu?

Naravno!

Jen: Ne, zaista? Još nisam počela razmišljati o tome.

Čuje su puno glasina kako postoje planovi

Jen: Da, isto tako sam ja trudna i nosim blizance, a udavala sam se pet puta. Owen i ja se ženimo odlazimo u Pariz i imat ćemo petero djece!

Želite li imati djecu?

Jen: Sljedeće pitanje! (smijeh)

Upravo ste napunili 40. Jeste li imali neki popis prioriteta koje želite u životu prije 40.?

Jen: Nisam nimalo.

Own: Punu košaru popisa…

Jen: Ma predivno je. Mislim da ljudi koji napune 40 i razmišljaju..'U, nisam ispunio očekivanja, nisam učinio ono što sam želio' imaju neke odrednice. No ako si stvarno sretan život tada postaje još ljepši. Osjećam se bolje nego ikada.

Koji projekti vas čekaju?

Jen: Upravo izlazi film 'Management' sa Steveom Zahnom, a zatim film koji se zove 'Traveling'; za nekoliko tjedana počinjem snimati film s Jasonom Batemanom koji će se zvati 'The Baster'. Snimamo ga u New Yorku, a pod redateljskom je palicom Speck and Gordona.

Owen: Koga?

Jen: Will Speck i Josh Gordon. Radili su 'Blades of Glory' i reklame za 'Geico'. Zajedno su išli u filmsku školu i najbolji su prijatelji. (obradila Danijela Miklec)