Otužna Hrvatska ipak pobijedila Maltu

Ekipa koju je Bilić poslao na teren valjda ni sama nije znala zašto je u tom sastavu i što bi sad oni trebali raditi. Orijentacija na krila s napadačima koji nisu skakači ni robusni centarfori pokazala se izuzetno neučinkovitom. Mandžukić i Klasnić izgubljeno su trčkarali terenom, jer iza njih nije bilo nikoga.

Modrić i Joe Šimunić ostali su na klupi, Kranjčara ne može igrati, a Badelja je Bilić zabio na zadnjeg veznog u paru s Vukojevićem, kao da igramo protiv Barcelone. Rupu u sredini terena zadnji vezni su uspješno zatvarali u svom dijelu, ali prema naprijed ni lopte ni ideje.

Srna je, po tko zna koji put za redom, potpuno izgubljen i kapetanska traka oko njegove ruke izgleda kao loša šala. Jedina dvojica koji su nešto pokušavali bili su Badelj i Mandžukić, no ni oni nisu mogli baš sami.

Jedan odbijanac u 11. minuti Vukojević je s ruba šesnaesterca žabicom ubacio u gol i situacija je izgledala odlično, da nakon toga nije nastupila crna rupa s dodavanjima do 40 metara od gola, a nakon toga ništa.

Onda je u 32. minuti Badelj prvo uzeo loptu, zatim koordinirao njen put preko terena da bi na asistenciju Klasnića rutinirano zabio za 2:0. No, par minuta kasnije Mifsud je prošao između Lovrena i Ćorluke i ubacio za 2:1.

Drugo poluvrijeme je bilo čisto mučenje sve do ulaska Dujmovića, koji je zamijenio Badelja na zadnjem veznom, i već u prvom sljedećem napadu Badelj je fenomenalno centrirao i Lovren je zakucao za 3:1.

Do kraja utakmice revija gluposti s obje strane, rezultat je ostao isti unatoč izmjenama, a nama gorak okus u ustima i panika od prve reprezentacije koja nije D liga europskog nogometa, jer bi danas dobili gadne batine.