Otkud ljudima uopće ljubav?

Ljubav je najveća vrijednost u životu, no kada je i zašto postala prevladavajući potreba ljudske rase? Na ovo pitanje odgovorili su znanstvenici sa Sveučilišta u Wroclawu, predvođeni dr. Piotrom Sorokowskim.

Ranije studije tražile su postojanje genetske ili neurološke osnove ljubavi, a ova se usredotočila na vezu ljubavi i reproduktivne uloge čovjeka, još u davnim vremenima te otkrila kako je ljubav igrala bitnu ulogu u ljudskoj evoluciji.

Znanstvenici su proučavali tanzanijsko pleme Hadza čiji se način života nije promijenio tisućama godina unatrag te mogu dati uvid značenje ljubavi kod naših predhistorijskih predaka. Članovi plemena Hadza ne koriste kontracepciju i ljubav mjere brojem djece. Što više djece, ljubav među partnerima je jača. 

Znanstvenici su u obzir uzeli Sternbergovu triangularnu teoriju ljubavi u kojoj se ljubav sastoji od intimnosti, strasti i posvećenosti.

"Sve tri Sternbergove komponente ljubavi važne su u kontekstu ljudske reprodukcije. Naša studija baca novo svjetlo na ulogu ljubavi u evoluciji ljudske rase, osobito u tradicionalnim lovačko - sakupljačkim zajednicama, u kojima su pojedinci, a ne njihovi roditelji bili odgovorni za izbor partnera s kojim će zasnovati obitelj", tvrde autori studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu Frontiers in Psychology. 

Nova studija pokazala je kako je ljubav povezana s reproduktivnim uspjehom čovjeka još od davnina i to u mjeri da ju je učinila evolucijskim faktorom.

"Moglo bi se reći da su strast i posvećenost ključni čimbenici koji povećavaju šanse za opstanak vrste te je iz tog razloga ljubav bila jedan od evolucijskih čimbenika", objašnjavaju autori. Naravno, koncept ljubavi je evoluirao je i danas je potpuno neovisan o reproduktivnom uspjehu para. 

Znanstvenici zaključuju da su se ljudi već i u samim počecima ljudskog roda zaljubljivali i voljeli kako bi imali više djece, produljili vrstu i spriječili čedomorstvo kojem su bili skloni muškarci.