Opet to (nesretno) pomicanje satova...

Malo mjestašce Birkenau na jugu pokrajine Hessen se hvali kako je možda svjetski rekorder u broju satova. Ali sad će svi koji na njima pogledaju vrijeme, tek morati računati i preračunavati.

Jer sve su to sunčevi satovi. „Ovo je selo sunčanih satova", ponosno ističe Monika Lübker, predsjednica udruge sunčevih satova. To nije nekakva službena titula, ali u tom mjestu sa desetak tisuća stanovnika je doista oko 200 takvih satova. Usporedbe radi: u čitavoj Njemačkoj ih je jedva 15 tisuća koji su još čitavi.

Monika Lübker nam objašnjava, kako su oni riješili problem ljetnog i zimskog mjerenja vremena: na novijim satovima su dvije skale, jedna za ljetno, a druga za zimsko vrijeme. Doduše i priznaje da podneblje Birkenaua možda i nije idealno za takvo mjerenje vremena: po zimi je tu i previše često tmurno i bez sunca, tako da po takvom drevnom računanju vremena ljudima ipak ostaje pouzdana informacija o samo dva doba: dan i noć.

Ipak, gospođa Lübker se svakako trudi održati ovu tradiciju: preko Njemačkog društva za kronometriju (DGC) su tražili novčanu podršku u čitavoj zemlji za njihove sunčeve satove, kako da bi ih obnovili ili postavili čak nove. „Sad imamo već tri ili četiri projekta", kaže nam 61-godišnja zaštitnica sunčevih satova. Svatko se mogao javiti, udruge, crkve, privatnici... Uvjet je jedino da čitav postupak ne traje duže od godine dana i da sat bude postavljen na nekom javnom mjestu.

Nijemci - i Hrvati - neka šute da ih to „gnjavi"

S jednim ili sa dva brojčanika, za „ljetno" i „zimsko"? To više ne znaju niti u Birkenauu. Nema tome dugo da se sve činilo jasnim: za ukidanje „promjene" vremena se jasno izjasnio i tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, a EK je i preko interneta proveo ispitivanje građana,treba li ukinuti takve „promjene". Ishod je bio i više nego uvjerljiv: 84% od preko 10 milijuna odgovora je bilo „ukinite tu besmislicu".

Nakon toga je i Europski parlament ovog ožujka odlučio: tom „pomicanju" satova treba doći kraj, najkasnije 2021. A na zemljama članicama je da se dogovore kako to točno treba provesti - i treba li „ostati" zimsko ili ljetno vrijeme? Zimsko je zapravo „normalno", ali tu su mišljenja različita.

Toliko različita da je sad i to postalo nešto za što će se jedva naći sloge među članicama unutar Europske unije. Tako je onda zavladao muk o čitavom tom zahtjevu za ukidanjem pomicanja vremena jer se svađa još vodi.

Naime, od tih 10 milijuna građana Europske unije koji su se odazvali upitniku, golema većina njih je iz njemačkog govornog područja, dakle Njemačke i Austrije. A oni su posljednji koji bi tu nešto uopće trebali reći i njih - kao i Hrvate ili Talijane, promjena vremena na satu može tek „gnjaviti", ali im nije problem.

Novi problem koji nitko ne treba

Jer u ime europskog zajedništva je već odavno prihvaćeno srednjoeuropsko vrijeme kao vrijeme koje će vrijediti u najvećem dijelu Europe. A astronomski, ono je „točno" samo na 15 meridijanu istočno, dakle meridijanu koji prolazi ravno kroz Njemačku, „kači" zapad Austrije, Sloveniju, Hrvatsku i preko Jadranskog mora prolazi nešto istočnije od Rima u Italiju.

Za njih je dakle to vrijeme „točno", a ostale zemlje tu moraju šutjeti i trpjeti, makar su tek te zemlje one koje bi se trebale buniti: na istoku Norveške po ljetnom vremenu već počinje svitati nedugo nakon ponoći, nije mnogo bolje niti na istoku Poljske. Na zapadu Francuske ili u Španjolskoj po „zimskom" vremenu sunce sviće kad je nama „u sredini" već odavno počeo radni dan.

Kome sad udovoljiti? Onima na zapadu ili na istoku? Promjena satova se tako pretvorila u nekakav kompromis tako da je i ukidanje tog propisa i na političkoj razini problem s kojim se najradije nitko ne želi baviti.

I zato, ove noći opet: nije tri, nego tek dva sata u noći. A na proljeće, sve od početka...