Occupy Croatia poziva na prvomajski prosvjed

Milanović i njegov Kukuriku HDZ-ovim tempom uništava zemlju i narod, usput prodavajući priču da zemlja ide u dobrom smjeru.

Vrijeme je za antivladine prosvjede i smjenu vlasti, ali ne da stari (novi), HDZ kao organizacija koja je predvodila pljačku zemlje i sudi im se kao kriminalnoj organizaciji i stoga ne mogu predstavljati alternativu, i laburisti kao politički trabanti i pričuva aktualnog političkog sustava, preko kojih se zapravo želi očuvati i održati politički kontinuitet "elita" koja vladaju zemljom zadnja dva desetljeća, zasjednu u fotelje, nego da se naprave radikalne promjene u sustavu odlučivanja i vođenja zemlje.

Sindikati, kao formirana društvena snaga, proizlaze iz borbe, čiji legitimitet izvire iz radnog prava, ali i općih ljudskih prava i javnog dobra.

Temeljna zadaća sindikata jest borba, koja se na tome temelji, čak i kada se radi o uskoj, granskoj, parcijalnoj i interesnoj borbi.

Sindikalna borba nije samo borba za radnička prava, sindikalna borba je istodobno i promocija solidarnosti, borba za sprečavanje izvlaštenja radnih ljudi i građana od onoga, što im po samoj prirodi stvari pripada.

Sindikati nisu samo sindikalni vođe; SNAGA SINDIKATA LEŽI U NJIHOVOM ČLANSTVU; odgovornost sindikalnih vođa jest sposobnost razumljivog oblikovanja zahtjeva članstva; sindikalni vođa ne može biti samo predstavnik članstva, niti članstvo može zastupati samo svoj interes na štetu ostalih članova društva; snaga sindikata leži i u solidarnom okupljanju i borbi za zajednički cilj, u borbi za očuvanje javnog dobra i općih društvenih temelja, iz kojih proizlazi svako pojedinačno i gransko pravo.

Najveći broj sindikalnih udruženja, koja trenutno djeluju na području RH, odražavaju svojevrsnu "krizu identiteta", odnosno, predstavljaju radničku snagu, koja se ili rasipa, ili pogrešno, naopako usmjerava ili se zlorabi za postizanje interesa suprotnim radničkoj borbi. Poseban problem u sindikalnom djelovanju predstavlja jalovost, neučinkovitost sindikalnih nastojanja. Vrijeme za zapitati se zašto je tomu tako, odavno je već bilo potrebno javno postaviti.

Za takvo stanje, iako su izravno odgovorni, ne može se kriviti samo sindikalno čelništvo, od njih treba, nesumnjivo, zahtijevati odgovornost, ali ako samo sindikalno članstvo ne shvati da je pretvoreno u običnu manipuliranu sljedbu, resurs, kojim se po potrebi manipulira, umjesto da se za interese istog doista i stvarno bori, posebno uvažavajući sada opasno nedostajući općenarodni princip solidarnosti i na njemu temeljenog jedinstva u obrani i povratu opljačkanog i okupiranog javnog dobra, jedinstva utemeljenog na otporu izvlaštenju društva od njegovih osnovnih prava, koja su prava i svakog pojedinca, ni parcijalna, usko-interesna borba ne može polučiti znatan i imalo trajniji uspjeh. Odnosno, bez navedenog, sve se svodi na produžavanje agonije. Istinska radnička borba, te uspostavu društva temeljenog na pravičnoj društvenoj raspodjeli i objektivnom pravu, ne postoji, postoji samo uskointeresna nastojanja lišena uviđanja narušene stabilnosti i kvalitete temelja, koji su, zapravo, ono što nazivamo općim dobrom.

Ujedno se ograđujemo od svih pokušaja političkih manipulacija, koje provode oni, koji iskorištavaju i misle iskoristiti prigodu i prvomajsku proslavu kako bi prikrili svoja politikantska nastojanja i pokušali podmetnuti ono, što nije prošlo nametanjem. Odnosno, u svijetlu borbe za opće dobro, društvenu pravdu i radnička prava, podmetnuti one poglede, nastojanja i stvarne, prikrivene stavove i namjere, koji kao karcinom nagriza i uništava cijelo društvo, time već debelo oštećeno i dotjerano do ruba propasti, pa i na individualnoj razini.