Niz uspješnih izložbi Miljenka Bengeza

Slikar Miljenko Bengez, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, istaknuti je pripadnik aktualne likovne scene, autor je iznimnog opusa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu.

Gospodine Bengez, u relativno kratkom roku, tri zapažene samostalne izložbe u inozemstvu. Nedavno u Italiji, Pordenone, prije u Istanbulu i prošle godine u Parizu.

U Parizu,u "Galerie Mona Lisa" izlagao sam30-ak recentnih radova,u Pordenoneu u "Galleria Comunale Wanda Meyer", postav je bio koncipiran kao presjek mog opusa u posljednjih dvadeset i pet godina a izloženo je četrdesetak ulja nastalih u tom periodu. Početkom ove godine,na inicijativu naše generalne konzulice u Istanbulu dr Ivane Zerec i u organizaciji Generalnog konzulata RH u Turskoj,realizirana jeizložba''Mediterranean Connections''. U reprezentativnom prostoru "Beyoğlu Municipal Art Gallery",koji se nalazi u povjesnom centru Istanbula,izložio sam 25 slika posvećenih Mediteranukoji povezuje sve koji žive na tom području i mojem viđenju prostoračija arhitektura ima toliko zajedničkih elemenata.Istanbulska izložbabila je izuzetno dobro posjećena,odrađena prvorazredno, imala je odličan odjek u velikom broju turskih medija, i kao rezultat toga, čeka nastavak, U pregovorima smo da izložbupreselimo u još nekoliko velikih turskih gradova - Izmir, Antalija.....

Koliko smo mi relevantni u umjetnosti vani?

Ako govorimo o modernoj umjetnosti globalno, nažalost nismo prepoznati kao značajna likovna nacija, a kad govorimo o najjačim svjetskim centrima likovne kulture - Parizu, New York-u, London-u, koliko je meni poznato, nemamo neka imena koja bi bila u rangu, recimo, današnje nogometne reprezentacije. Ja osobno mislim da trenutno, osim nekoliko izuzetaka - npr. Nikola Vudrag koji je ostavio sjajan dojam u Parizu sa svojom izložbom, u ovom trenutku nema domaćeg umjetnika koji može izazvati europski, svjetski interes za svoja djela. Napraviti zapažen rezultat na takvim mjestima zahtijeva, osim talenta i kontinuiranog rada, i spremnost da autor bude sa svojim radovima prisutan na tim mjestima. Naravno da to u startu (a i kasnije) podrazumjeva dodatni napor i značajna financijska sredstva. Mi smo mala i nažalost siromašna zemlja, od nekoliko milijuna stanovnika, a nebrojeni umjetnici iz cijelog svijeta žele izlagati u tim centrima i konkurencija je ogromna. Međutim, da bi postali prepoznatljivi na internacionalnoj sceni, autori bi trebali izlagati i izvan granica Hrvatske. To nije nimalo jednostavno, ali ne možeš sjediti u ateljeu u Karlovcu i očekivati međunarodnu afirmaciju. Nitko neće doći k nama tražiti interesantne autore, valja ići van, kontaktirati galerije, izlagati, truditi se, biti spreman i na neuspjeh.

Nedostaju li nam menadžeri, agenti i agencije?

Zapravo, nedostaju nam profesionalni odnosi.Vrlo često autori sami obavljaju poslove koje bi za njih trebali odraditi agenti, menadžeri ili galerije te onda na kraju, prezentacija pred publikom ispadne traljavo.Posao autora je napraviti umjetničko djelo a sve ostalo oko promocije njegovihradova trebali bi odraditi profesionalci. S druge stranene znam puno galerija i menadžera s ovih prostora koji su spremni pokušatipromovirati domaće autore u inozemstvu.

A pomoć državnog aparata?

Vjerujem da bi Ministarstvo kulture kao i naša diplomatska i konzularna predstavništva trebala i mogla mnogo više napraviti za promociju hrvatskih autora u svijetu organizirajući izložbe za publiku u zemljama u kojima su prisutni. Govorim o autorima koji su samostalni umjetnici. Rade nešto i to žele negdje pokazati. Treba pronaći adekvatan prostor u inozemstvu, dogovoriti uvjete za izlaganje sa galerijom, organizirati prijevoz i postav izložbe, napraviti promotivne materijale i na kraju to sve i financirati. A ako je zemlja izvan EU, gotovo je nemoguće probiti se kroz šumu birokratskih propisa.

Što je novo u atelijeru?

I dalje je tehnika ulja na platnu ta u kojoj se mogu najbolje izraziti.Počeo sam raditi na realizaciji ideja koje konačno poprimaju konkretne oblike.Kolorit dobiva na svježini, forme postaju više apstraktne,evoluiraju prema nekom imaginarno-podsvjesnom svijetu. Za sada je sve još u početnoj,eksperimentalnoj fazi, ali veseli me da svoj rad još uvijek doživljavam kao igru koja me može potpuno zaokupiti.