Nezavisni od 1988., Palestina napokon traži primanje u UN

Palestinci će idući tjedan u Ujedinjenim narodima zatražiti prijem suverene države Palestine u njezinim granicama iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom što nisu uspjeli ostvariti desetljećima oružane borbe niti mirovnim pregovorima, javlja Hina.

Palestinci redovito ponavljaju da je put pregovora prioritet za postizanje njihova cilja, no "prisiljeni" su povući potez u UN-u zbog jednogodišnjeg zastoja u mirovnim pregovorima s Izraelom.

Palestinsko vodstvo pozvalo je svoj narod na "nenasilne prosvjede" koji će pratiti "povijesni korak" u UN-u, te na mobilizaciju Palestinaca u izbjegličkim logorima, u arapskim i svim drugim državama svijeta u kampanju nazvanu "Palestina 194". UN trenutačno ima 193 države članice.

Veto SAD-a

Predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abas (76), kao "legitimni predstavnik palestinskog naroda" kani osobno 20. rujna u New Yorku predati glavnome tajniku UN-a Ban Ki-moonu zahtjev za prijem države u njezinim granicama od 4. lipnja 1967., što obuhvaća Zapadnu obalu i Pojas Gaze, to jest 22 posto teritorija Palestine pod britanskim mandatom prema podjeli 1947.

Palestinskom planu protive se Sjedinjene Države i Izrael.

Uprava američkog predsjednika Baracka Obame je 2011. Palestincima pružila nadu za ulazak u UN, a zatim najavila da će staviti veto na njihov zahtjev pri Vijeću sigurnosti za punopravno članstvo.

Druga opcija za Palestince je zatražiti glasovanje u Općoj skupštini UN-a čime bi palestinsko izaslanstvo postalo država nečlanica po uzoru na Vatikan.

Za tu im je formulu potrebno priznanje 127 država članica od 194, što znači gotovo dvije trećine. Time bi Palestinci postali članovi svih agencija UN-a i međunarodnih sporazuma i njihov bi status bio bolji na političkoj i diplomatskoj razini.

Među sporazumima su i Rimski sporazum, kojim je utemeljen Međunarodni kazneni sud (ICC) te 4. Ženevska konvencija o zaštiti civila. Stoga bi akcija pri UN-u i ti dokumenti Palestincima trebali otvoriti sva vrata, rekao je jedan palestinski čelnik pod uvjetom da ostaje neimenovan.

Izrael poziva na daljnje pregovore

Međunarodna krizna skupina ističe da svrha akcije nije u tolikoj mjeri brz povratak pregovorima već veća međunarodna upletenost i raspolaganje novim (mirnim) sredstvima protiv Izraela.

A Izrael, promatrač inicijative, poziva Palestince da se vrate pregovorima i pokušava ograničiti štetu. Prema riječima dužnosnika iz ministarstva vanjskih poslova, Izrael pokušava "postići moralnu većinu koja bi uključila velik broj demokratskih zapadnih zemalja bez kojih bi palestinski zahtjev izgubio legitimitet".

Izraelski šef diplomacije Avigdor Lieberman upozorava na "teške posljedice" palestinskog zahtjeva, dok se na terenu izraelska policija i vojska pripremaju za scenarij "treće intifade" (palestinske pobune).

"Mirovnu inicijativu počeli smo jednostrano 1988. godine kada smo proglasili neovisnu državu na sastanku Palestinskog nacionalnog vijeća u Alžiru, a zatim smo počeli bilateralne pregovore s Izraelom i sada idemo prema višestranoj formuli, Ujedinjenim narodima", objašnjava palestinski pregovarač Mohamad Štajeh.

Proglašenje neovisnosti

Na 19. Palestinskom nacionalnom vijeću 15. studenoga 1988. u Alžiru, članovi te zakonodavne skupštine Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u egzilu proglasili su neovisnu palestinsku državu.

"Palestinsko nacionalno vijeće u ime Boga i u ime palestinskog arapskog naroda proglašava uspostavu države Palestine na našoj palestinskoj zemlji s glavnim gradom Jeruzalemom", glasi deklaracija o neovisnosti.

Tekst je sročio Mahmud Darviš, "pjesnik Palestine", rodom iz Galileje (danas sjever Izraela), čije je selo bilo sravnjeno sa zemljom nakon osnutka države Izrael 1948. godine.

Palestinski vođa Jaser Arafat pročitao je 15. studenoga taj tekst u kojem stoji da je "Palestina rodna zemlja palestinskog arapskog naroda".

Ta izjava iz 1988., na neki način odgovor proglašenju "neovisnosti" Izraela od 14. svibnja 1948., povijesna je s nekoliko aspekata. U istodobno donesenoj političkoj deklaraciji Palestinci pristaju pregovarati na temelju rezolucija 242 i 338 Vijeća sigurnosti UN-a pozivajući na povlačenje Izraelaca s teritorija okupiranih 1967.

Time prvi put jasno prihvaćaju podjelu Palestine i perspektivu "dviju država", palestinske i izraelske koje će postojati jedna uz drugu.

Više od stotinu država u svijetu priznalo je palestinsku državu od donošenja te deklaracije.