Najveća tajna Wall Streeta je NE riskirati
Ulaganje u rizične fondove donijet će vam veću dobit. Barem tako tvrde mešetari - je li to stvarno tako?
Svako tržište dionica ima fondove koje vam želi prodati. Mnogi brokeri, financijski savjetnici i slični nude vam opcije koje „ne smijete propustiti", „najbolje što tržište ima" i „najbolji odnos rizika i dobiti."
Poznato je pravilo mešetarenja novcem da što više riskirate to je zarada veća. Postoje i mnoge izreke vezane uz to. Ako postoje izreke, znači da je istina, pomislit ćete. No, čini se kao je istina sasvim drugačija.
Bob Haugen, bivši profesor financija koji je proveo pola svog života proučavajući tržišta dionica. Napisao je brojne knjige o tome, a jedna od najupečatljivijih je „Case Closed", knjiga koja se bavi analizom ulaganja u dionice.
Nakon svog tog proučavanja došao je do fascinantnog zaključka kako ulaganja visokog rizika uopće ne donose zaradu koliko se tvrdi. Sve je to zapravo samo prijevara.
Kroz 50 godina proučavanja kretanja dionica na Wall Streetu, prof. Haugen dođao je do zaključka da fondovi s najvišim rizikom donose zapravo najmanju dobit, dok oni stabilni donose najvišu dobit. Odnos rizika i dobiti u potpunosti je suprotan od onog u koji nas uvjeravaju!
Umjesto da vam se isplati riskirati, isplati vam se NE riskirati!
Ulažite u stabilne fondove koji će vam dugoročno donijeti siguran novac, predlaže profesor.
Na pitanje kako pravilno uložiti, profesor Haugen daje odgovor da je najbolje slušati vlastitu intuiciju jer niti jedna od teorija koje kruže svijetom dionica nisu sigurne. Intuicija će vas odvesti najdalje!
Što je najbolje od svega ovo vrijedi za sve burze dionica, kako Wall Street, tako i europske i japanske burze.
Zašto onda svi šute? Iako su svjesni činjenica, mnogi mešetari i burzovni djelatnici neće vam ovo reći jer bi nagla promjena mogla srušiti situaciju koju svi poznaju, posao koji već godinama uspješno rade i sve ono u čemu se oni toliko dobro snalaze. Ako sami znate vrlo dobro kako ćete ulagati, ne trebaju vam mnogi posrednici.
Zašto nam onda lažu? O tome nekom drugom prilikom.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Novi komentar