Motivi flore u opusu Josipa Trostmanna

U iznimno bogatom opusu suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika  i nedavnog dobitnika  nagrada Grada Dubrovnika za životno djelo, akademskog slikara Josipa Trostmanna ističe se nekoliko grupa ključnih motiva za autorovo cjelokupno stvaralaštvo. To su najprije krajobrazi juga Hrvatske, doživljaji Mediterana, zatim portreti Grada, viđeni s mora ali i unutar zidina, tihi skriveni vrtovi, sjene  te treća skupina motiva flore, cvijeće i drveće.

Treća skupina florealnih  motiva na nizu ulja na platnu Josipa Trostmanna istaknuta je u djelu umjetnika, sklonog slikanju različitih vrsta cvijeća, u različitim situacijama, svježeg, rezanog, još uspravnog i zanositog u čudesno lijepoj vazi od kineskog porculana ili je riječ o grmolikoj ljepotici privlačnih cvjetova jarkih boja u vrtu, nedje u skrovitom kutku, otmjenom i otpornom .

Naravno, na mnogim Trostmannovim slikama  opaža se drveće mediteransko, zeleno, otporno, zavodljivo, poneko i tajanstveno, donešeno tko zna otkuda, ali evo, raste tko zna otkada, polako i uporno.

I cvjetovi i stabla drveća, žive svoje živote na nizu slikarevih djela, nenametljivo, ali dostojanstveno, tiho, šumeći svojim granama i listovima već pomalo zaboravljenu pjesmu iz njihova staroga kraja, uljepšavajući život stanovncima Grada, mjesta u kojem se susreće cijeli svijet, svojim običajima i svojim vrijednostima, svojim sjećanjima i svojim razmišljanjima o sadašnjem životu ali i o budućnosti.

Pišući o Trostmannovom slikarstvu, stekao sam dojam kako je Grad kao česti motiv  prikaz ljudskog života kroz duga i složena razdoblja dok su florealni motivi život sam.

Naravno, na svim Trostmannovim slikama živi i more, mirno, uspavano, u raznim bojama, kakav je odsjaj sunčanih zraka i često se baš flora ogleda u moru, ne slučajno.