Luda baba ta Frances McDormand

Nova HBO-ova seriju „Olive Kitteridge" započinje scenom pripreme samoubojstva u šumi, no zatim nas vraća 25 godina unutrag da bi se scena čiji vam ishod neću otkriti nastavila tek u samoj završnici četvrte, posljednje epizode. Između toga pratimo ono što slogan serije ovako najavljuje: "There's no such thing as a simple life", a taj simple life sazdan je od nekoliko epizoda iz života jedne zamalo obične žene, doduše zamalo obične zamalo opaljene, ali na onaj način na koji je puknut svatko od nas.

Olive Kitteridge (Frances McDormand) postarija je profesorica matematike, stroga, naporna, puna mušica, s manjkom emocija i viškom Vjerojatno vam taj dojam o njoj ne bi potvrdio i njezin suprug, apotekar Henry (Richard Jenkins), no ne zato što to ne bi mislio, već zato što je riječ o blagom i dobroćudnom tipu koji Olive dobro poznaje i ne uzima joj za zlo kad u smeću nađe čestitku koju joj je poklonio za Valentinovo uz objašnjenje kako ju je, ionako, pročitala.

Olive i Henry zajedno sa sinom Chrisom žive naoko jednostavnim životom u malom mjestu u okrugu Maine, rekao bi čovjek da se tamo ništa ne događa, no iako je riječ o dramskoj seriji koja više polaže na fina psihološka tkanja i podzemna strujanja nego na dramatične događaje, „Olive Kitteridge" puna je mračnih tonova, prirodnih i neprirodnih smrti, bolesti, depresivaca, maničnih kompulzivaca, pokušaja samoubojstava i još mnogo čega drugoga. Usprkos tome, glavna atrakcija filma upravo je taj kompleksan lik istovremeno razoružavajuće iskrene, ali i antipatično hladne i depresivne žene koja promiče ekranom s nekom čudnom tugom koja ponekad graniči s katatonijom da bi s vremena na vrijeme zablistala duhovitim, sarkastičnim komentarima u kojima ne štedi ni svoje najbliže, dok o onima koji joj idu na živce, a skoro svi joj idu, da i ne govorimo.

Snimljena prema istoimenom Pulitzerom nagrađenom romanu Elizabeth Strout, „Olive Kitteridge" jedan je od nesumnjivih vrhunaca ovogodišnje televizijske produkcije, a najveće kredite za to mogu uzeti redateljica Lisa Chodolenko (poznata po vrlo dobroj ljubavnoj drami „Djeca su dobro") i ugledna scenaristica Jane Anderson. Njih dvije pronašle su način kako da knjigu sastavljenu od 13 priča u kojima je Olive Kitteridge povezni, no ne u svima i glavni lik, vješto pretoče u konvencionalniju, kronološki preglednu i zamalo posve linearnu naraciju. No, dok se taj dio posla čini kao superioran, ali ipak tek tehnički dramaturški zahvat, pronalaženje autentičnog registra iz kojeg će ispripovjedati priču mnogo je impresivnije.

Cijelu recenziju serije „Olive Kitteridge" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.