Loš san povećava rizik od dijabetesa

NEMIRAN i isprekidan san može povećati opasnost od razvoja dijabetesa kod određenih osoba, ustvrdili su znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu. Tim predvođen dr. Ersom Tasali proveo je istraživanje na skupini dobrovoljaca koji su, svaki put kad su padali u najdublji san, bili probuđeni uz zaglušujuću buku, nakon čega je ustanovljeno da je kod njih razvijena otpornost organizma na vlastiti inzulin. Znanstvenici objašnjavaju kako tijelo ‘osjeća' vlastiti inzulin.

Tolerancija na glukozu
Nedovoljno sna, pokazano je istraživanjem na Sveučilištu u Chicagu, kod nekih osoba rezultira smanjenjem tolerancije na glukozu. Isprekidan san i dijabetes tipični su faktori koji se povezuju sa starenjem.

Nemogućnost organizma da prepozna uobičajene signale za proizvodnju inzulina vodi do povećanja nivoa šećera u krvi, gubitka tjelesne težine i na kraju, gotovo neizbježno do razvoja dijabetesa tipa 2, tvrde znanstvenici. I ranijim je studijama pokazana povezanost dijabetesa i nekvalitetnog sna. Da bi testirali utjecaj kvalitete sna na potencijalnu promjenu nivoa šećera u krvi, znanstvenici su najprije dvije noći zaredom pratili uobičajene faze sna kod devetero zdravih ljudi. Tijekom triju noći koje su uslijedile, naučnici su dobrovoljce budili uz zaglušujuću buku u trenucima kad su oni padali u najdublje faze sna. Broj sati njihova ukupnog sna tijekom pokusa nije bio ograničen. Dobrovoljcima je potom ubrizgana glukoza i izmjeren dnevni nivo šećera u krvi te nivo inzulina, pri čemu je ustanovljeno da je čak osam osoba postalo manje osjetljivo na vlastiti inzulin.

- Dokazali smo da manje sna od potrebnog kod određenih osoba rezultira smanjenjem tolerancije na glukozu, a našim je najnovijim istraživanjem pokazano da je i kvaliteta sna iznimno važna kada je riječ o njegovu utjecaju na potencijalni razvoj dijabetesa - rekla je dr. Tasali. Ona je dodala da su kronično površan san i dijabetes tipični faktori koji se povezuju sa starenjem te smatra da je potrebno provesti daljnja istraživanja da bi se ustanovilo pridonose li takvim promjenama u metabolizmu upravo promjene u kvaliteti sna koje donosi starenje.