Krajnje je vrijeme da priznamo postojanje beskućnika

Tko su zagrebački beskućnici? Obično se u tu skupinu svrstavamo osobe koje s imovinom što stane u jednu do dvije vrećice lutaju gradskim tržnicama i spavaju u parkovima. Međutim, beskućnici vrlo lako postaju i podstanari ako ostanu bez zaposlenja, osobe s prevelikim kreditima, dužnici onima koji se hvale da "zaobilaze listu HROK-a"... Beskućnici su vjerojatno i još neki, možda upravo oni čija je ruka ispružena prema nama u tramvaju ili ispred dućana...

Toliko često susrećemo beskućnike da je šokantno kako je svaka vlast slijepa na njihovo postojanje. U državi i gradu gdje je prosjačenje gotovo dio nacionalnog folklora Zakon o socijalnoj skrbi uopće ne poznaje termin "beskućnik".

"U svim zemljama koje su se priključile Europskoj uniji problem beskućništva je porastao pa će tako sigurno biti i u Hrvatskoj. Ekonomska kriza ne pogoduje poboljšanju pa smatramo da se problem treba što prije sustavno rješavati", rekla je Valentina Otmačić, koordinatorica za zagovaranje ljudskih prava Amnesty Internationala Hrvatska (AIH).

Vlasti najprije trebaju problem prepoznati, što im do sada nije polazilo za rukom, potom ga definirati i na kraju sustavno raditi na njegovom rješavanju, pojašnjava Otmačić.

Izvan institucija se radi na rješavanju problema, postoje male nevladine organizacije i vjerske zajednice koje pomažu beskućnicima u vezi s njihovim smještajem, prehranom pa čak i s resocijalizacijom. Međutim, ta pomoć treba biti sustavna i to od strane državnih institucija, smatraju u Amnesty Internationalu, a teško je ne složiti se. Za većinu ljudi koji su postali beskućnici takav status uopće nije bila stvar njihovog odabira već životnih okolnosti u kojima su se našli.

Čitajte Online-Zagreb.hr VIDEO: Priznajmo postojanje beskućnika