Koliko su sigurne ruske granice?

Naoružani ljudi iz Ukrajine upadaju na ruski teritorij i zauzimaju selo za selom. Jedna žena je poginula, nekoliko ljudi je ranjeno. U glavnom gradu Belgorodske oblasti uvedeno je izvanredno stanje. Stotine ljudi je evakuirano. U cijeloj regiji je uzbuna i samo malo kasnije ona postaje poprište antiterorističke operacije ruskih oružanih snaga i specijalnih postrojbi. Navodno je ubijeno sedamdeset ukrajinskih napadača, tvrdi Moskva. Kijev, s druge strane, tvrdi da nema ništa s tim. Napadači su, tvrdi se, državljani Rusije koji se bore protiv svog predsjednika Vladimira Putina i njegove politike. Za novu, slobodnu Rusiju.

Ono što izgleda kao savršen materijal za uzbudljiv politički triler, dogodilo se na ovaj ili barem sličan način u blizini rusko-ukrajinske granice u ruskoj Belgorodskoj oblasti. Čak i nakon što je izvanredno stanje ukinuto samo dan kasnije, mnoga pitanja ostaju otvorena.

Opet sve pod kontrolom?

Kremlj je bio suzdržan, barem na početku. Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov krije se iza općih formulacija, govoreći na primjer o „dubokoj zabrinutosti" zbog najnovijih događaja. Ali je zato ruska državna televizija sve glasnija i govori o ukrajinskim teroristima, fašistima, zapadnim suučesnicima i drugim diverzantima. Ali, ističe se, Rusi sve drže pod kontrolom. Vjačeslav Gladkov, guverner Belgorodske oblasti, smiruje duhove: „Vlasti će poduzeti sve nužne mjere." Ali je li to stvarno tako?

Ukrajinski vojni stručnjak Jan Matvejev je skeptičan. On je za DW rekao da nema govora o brzoj reakciji ruske vojske: „Čak i nakon što su se mnoge video snimke i fotografije pojavile u internetu, prošlo je oko sat i pol prije nego što su ruske oružane snage uopće počele reagirati." Matvejevu je ovo oklijevanje čudno.

Ruski politolog Dmitrij Oreškin također misli da je Kremlj možda bio zatečen akcijom. Ali to njemu nije čudno, rekao je Oreškin za DW: „Rat je rat. A u ratu pobjeđuje tko bude brži. U ovom slučaju ukrajinska strana, suprotno onome što je Kremlj mislio, nije samo šutjela i sjedila s druge strane granice bez da se usuđuje da ju prijeđe." Moskva nije očekivala da i druge države, a ne samo Rusija, mogu povrijediti međunarodno priznate granice. Oreškin je siguran da bi ruska elita iz toga mogla izvući potrebne zaključke: „Naravno, oni dobro znaju da je jedan od njih, blago rečeno, zakazao. Sigurno će padati glave, ali na televiziji se ništa od toga neće vidjeti."

Zaštita granice umjesto raspoređivanja na bojištu?

Ako bi Rusija poslije napada na Belgorodsku oblast tamo prebacila dio svojih postrojbi, to bi bila jasna reakcija. Ali to bi bilo upravo ono što napadači priželjkuju, smatra vojni stručnjak Matvejev. On pri tome ukazuje na stanje ruske vojske, kojoj ionako nedostaju oprema i ljudstvo, i kaže: „S jedne strane, sve to ima psihološki učinak i ima za cilj plašenje ruskih generala: pogledajte, možemo upasti u zemlju kad god želimo." Ruski generali bi mogli reagirati sa zaključkom da treba bolje zaštititi granicu. A onda bi to imalo i materijalni učinak, jer bi Rusija bila prisiljena poslati dio tenkova i vojnika na granicu umjesto na bojište u Ukrajini, zaključuje Matvejev.

Ipak, Dmitrij Oreškin upozorava da bi Kremlj sve što se događalo u pograničnom području mogao iskoristiti u svoje propagandne svrhe kako bi pojačao Putinov narativ: „Vidite, mi smo zaista napadnuti. Putin je bio u pravu kada je rekao da je napao preventivno, u skladu s motom: inače bi nas Ukrajinci ovako stalno napadali."

Međutim, čini se da se mnogi stručnjaci slažu oko toga da upad naoružanih ljudi iz Ukrajine na ruski teritorij neće dovesti do velikih promjena u vojnoj taktici. Mnogo važniji je propagandni učinak - na obje strane.