Koliko su demokratske zemlje doista demokratske?

Britanski premijer Boris Johnson šalje parlament na prisilnu pauzu, u Njemačkoj raste zabrinutost zbog jačanja populističke stranke AfD, a u Rusiji je došlo do masovnih demonstracija jer oporbenim kandidatima nije bilo dozvoljeno da se kandidiraju na izborima za gradske parlamente.

Zemlje parlamentarne demokracije su širom svijeta pod pritiskom. To pokazuje Index demokracije, koji je objavio britanski institut Economist Intelligence Unit (EIU) početkom godine. U izvještaju piše da manje od 5 posto svjetskog stanovništva živi u 20 zemalja koje su prema ocjenama Indexa, "zemlje prave i potpune demokracije".

"Kada vlade ne vode politiku kakvu traže birači i kada birači izgube povjerenje u demokraciju - onda nastaje problem", naglašava Fiona Mackie iz EIU-a.

U mnogim zemljama tradicionalne političke stranke sve više gube potporu stanovništva. Useljenici i uglavnom mladi ispod 18 godina nemaju pravo glasati i nisu zastupljeni u parlamentima.

"Ako pogledamo tko sjedi u parlamentima, slobodno možemo reći da vlada velika neravnoteža. Uglavnom su to akademici ili ljudi koji sebi mogu priuštiti politički angažman", smatra Norma Tiedemann, doktorandica na Sveučilištu u Kasselu.

To nije odraz društva

To nije samo europski fenomen. Ni u jednoj potpuno ili djelimično demokratskoj zemlji parlamenti nisu ogledalo društva. A to opet ima utjecaja na odluke koje donose vlade i parlamenti, kaže Norma Tiedemann. "Predstavnici naroda često donose odluke koje nisu u interesu cijelog naroda ili koje nisu u interesu srednjih i najnižih slojeva društva."

Sve manji odaziv na izbore

Mnogi građani s pravom glasa ne izlaze na izbore kada imaju utisak da njihov glas neće pridonijeti promjenama kakve priželjkuju. Tako je odaziv na izbore za gradski parlament Moskve bio manji od 22 posto.

Na izborima u Brandenburgu i Saskoj izlaznost je bila veća od 60 posto. To što je AfD postao druga po redu politička snaga u parlamentima ove dvije pokrajine stručnjaci tumače znakom protesta. Pritom "većina studija pokazuje da ljudi s manjom zaradom i manjim stupnjem obrazovanja rjeđe izlaze na izbore", kaže politologinja Tiedemann.

Tko smije glasati?

U većini zemalja birači s pravom glasa moraju biti starosne dobi od 18 ili od 20 godina pa naviše. U Brazilu, Ekvadoru, Nikaragvi, Argentini i Kubi pravo glasa imaju mladi koji napune 16 godina, na Sejšelima, u Istočnom Timoru i Sudanu od 17 godina. Postoje i posebne odredbe. Tako u Srbiji i Crnoj Gori mladi od 16 godina mogu glasati ukoliko rade, a u Indoneziji važi pravo glasa za sve koji su sklopili brak.

U većini zemalja useljenici nemaju pravo glasa, ako nemaju državljanstvo te zemlje. Iznimku predstavljaju Čile, Urugvaj, Novi Zeland i Malavi. Tu useljenici sa stalnim boravkom i bez putovnice tih zemalja smiju glasati na izborima.

U Njemačkoj pravo glasa imaju građani od svoje 18. godine. U saveznim zemljama na komunalnim i pokrajinskim izborima smiiju glasati mladi već s napunjenih 16 godina.

Građani EU-a smiju sudjelovati na komunalnim i europskim izborima u Njemačkoj. Oni koji nisu građani EU-a ili nemaju njemačko državljanstvo, a takvih je 8 milijuna, nemaju pravo izaći na glasanje.

Pravo glasa za žene

Otkako je Saudijska Arabija kao posljednja zemlja na svijetu uvela pravo glasanja za žene 2015. godine, okončana je stogodišnja borba žena za pravo glasa. Pa ipak je broj žena u parlamentima puno manji nego broj muškaraca. Već brojka od 20 posto zastupnica slovi kao uspjeh.

Unatoč svemu, "postojeće demokratske institucije imaju enorman emancipatorski karakter koji se svakoga dana iznova mora braniti", smatra Tiedemann i dodaje: "Tu se ne radi samo o ravnopravnosti već i o kolektivnom samoodređenju, po kojem se mi kao društvo racionalno organiziramo i upravljamo našim zajedničkim životom."

8 od 10 Nijemaca, prema jednoj aktualnoj studiji, smatra demokraciju najboljim oblikom vladavine. Međutim u toj istoj anketi 4 od 10 Nijemaca nije zadovoljno njezinom provedbom. Najviše se žale što nema puno prostora za suodlučivanje.

Međutim, u globaliziranom svijetu sve više odluka donose poduzeća i koncerni, a ne parlamenti. Radi se o odlukama koje su usmjerene na privatizaciju, profit i konkurenciju. "Demokracija kakvu imamo obećava stvari koje ne može ispuniti, jer je njezino područje djelovanja enormno suženo", kaže naša sugovornica.

Novi demokratski pokreti

Norma Tiedemann, politologinja sa Sveučilišta u Kasselu međutim smatra da za demokraciju ipak ima nade. Tema njezine doktorske dizertacije "Novi municipalizam - demokratski otpor lokalnih razina vlasti protiv autoritarne državnosti" pokazuje da postoje novi putovi za jačanje demokracije angažmanom građana.

"Nakon masovnih prosvjeda protiv kriznog menadžmenta u Španjolskoj, ljudi su se ujedinili i vratili na tradicionalne oblike organizacije života na lokalnom nivou i počeli ih uspješno primjenjivati", kaže ova politologinja.

Tako u Hrvatskoj, ističe Tiedemann, postoji inicijativa za osnivanje etičkog Kreditnog instituta koji će odlučivati koji lokalni projekti trebaju biti podupirani prilikom, primjerice, osnivanja firmi. "Mislim da je najvažnije da ljudi organiziraju svoju svakodnevicu i da pokušaju živjeti demokraciju svaki dan".

Fiona Mackie iz EIU-a potvrđuje da politički angažman građana širom svijeta svakim danom sve više raste i to je jedan od rijetkih pozitivnih trendova ovogodišnjeg Indexa demokracije u svijetu. Pri tome, zaključuje Fiona Mackie, "ne radi se samo o sudjelovanju na izborima, već i o tome da kod ljudi postoji interes za politiku i politički angažman i da oni politiku i demokraciju shvate ozbiljno".