Koliko nam kava daje koncentracije i budnosti

Mjesec dana plandovanja, a zatim pet neprospavanih noći uoči ispita - to je taktika mnogih studenata. Gorivo za kampanjsko učenje najčešće je kava, jer kofein bistri um i održava budnost. Mnogi idu i korak dalje i posežu za kofeinskim tabletama, energetskim pićima pa i medikamentima. U pitanju je takozvani doping za mozak. „Radi se o psihoaktivnim tvarima koje utječu na mozak kako bi pospješile koncentraciju. Ove tvari nisu u slobodnoj prodaji", objašnjava Klaus Lieb, direktor Psihijatrijske klinike u Mainzu.

Ovakvom vrstom dopinga intenzivno se bavio i Stephan Schleim, profesor neurofilozofije na Sveučilištu u Münchenu. „Studenti su omiljena ciljna grupa, kada se istražuje korištenje ovih tvari. Jer, studentima je nužna jaka koncentracija, a ujedno su to mladi ljudi spremni na eksperimente." Pokazalo se da će za dopingom prije posegnuti lošiji studenti, kao i oni koji ne reagiraju dobro na stres. Ova institucija nedavno je provela studiju na ovu temu. Oko 2.600 studenata odgovaralo je na pitanja da li i koliko često uzimaju tvari za povećanje koncentracije. „Svaki peti student je u posljednjoj godini najmanje jednom posegnuo za tabletama kofeina, amfetamina ili ritalina", priča Lieb. On veruje da su rezultati realni, jer ispitivanje provedeno anonimno.

Precjenjivanje vlastitih sposobnosti

Reakcije na psihoaktivne tvari, pa čak i na kofein - vrlo su različite. "Osobe koje uzimaju veću količinu ovih lijekova često precjenjuju svoje mogućnosti", kaže Tim Pfeiffer-Gerschel, psiholog iz Münchena. Nakon skoka koncentracije, neminovno dolazi pad. Tada se ponovo poseže za stimulansima i to je začarani krug. „Sve svoje sposobnosti pripisujemo umjetnim tvarima", kaže Pfeiffer-Gerschel. „To je nažalost preduvjet za psihičku ovisnost od nekog sredstva."Tablete kofeina kupuju se u apoteci bez recepta. Za ritalin je, međutim, recept neophodan jer se ovaj lijek daje osobama s hiperkinetičkim poremećajem koje odlikuju nemogućnost koncentracije, nepredvidivo ponašanje i hiperaktivnost. Ritalin povećava razinu dopamina, tvari poznate kao „hormon sreće". „Važno je konzultirati se s liječnikom, kako bi se provjerilo da ne postoje individualni faktori rizika koji mogu ugroziti život", kaže Schleim.

Suprotni učinak

Schleim podsjeća kako zaboravljanje ima i važnu prirodnu ulogu. „Naš mozak nije aparat koji jednostavno pamti sve informacije, nego je njegova funkcija i zaboravljanje nevažnog", kaže on. Dodaje da se ljudi već stoljećima zanose idejama veće koncentracije uz manje sna, ali da čarobni štapić još nije otkriven.Istraživanja pokazuju da „guarana-efekt" često ne donosi više koncentracije, ali izaziva impulsivno reagiranje. Ako se zadržimo na primjeru studenata i ispita, moguće je da će oni pod uticajem psihoaktivnih tvari brzo i neodmjereno odgovarati na ispitna pitanja. Schleim objašnjava kako važnu ulogu igra i vrsta koncentracije koja se traži. „Ako imate zadatak da zapamtite što više brojaka u nizu ili igrate igru pamćenja - onda ćete vjerovatno uz pomoć psihoaktivnih tvari biti nešto bolji. Kada su, međutim, zadaci kompleksniji, sredstva djeluju kontraproduktivno", kaže ovaj znanstvenik.