Kolabira kada se nasmije

Studentica Kay Underwood pravi je primjer kako smijeh nije lijek za sve jer boluje od katapleksije, odnosno, svakim jakim izražavanjem emocija njeni mišići otkazuju i tada pada u nesvijest, piše Index.hr.

Naučila živjeti s poremećajem

Dvadesetogodišnja Kay izbjegava svako uzbuđenje, bijes, strah ili iznenađenje jer kolaps nastupa trenutno. Paraliza svih mišića traje kratko, no iako se ne može pomaknuti, ona pritom sve čuje. Katapleksija joj je dijagnosticirana prije pet godina, a sama kaže kako joj je rekord padanja u jednom danu iznosio 40.

- Ljudima je vrlo čudno kada mi se dogodi i nije uvijek lako objasniti što mi se događa, posebice neznancima koji se u tome trenutku nađu pored mene. Teško je to, a reakcije su svakakve. Čula sam čak komentare da svojom manom uznemirujem javnost  -  izjavila je Kay za Telegraph te nadodala: ‘jednom sam kolabirala na stepenicama, a gospođa u prolazu udarila me po glavi govoreći kako trebam paziti gdje padam’.

NERAZUMIJEVANJE OKOLINE‘Ljudima je vrlo čudno kada mi se dogodi napad i nije uvijek lako objasniti što mi se događa, posebice neznancima koji se u tom trenutku nađu pored mene. Teško je to, a reakcije su svakakve. Jednom sam kolabirala na stepenicama, a gospođa u prolazu udarila me po glavi govoreći kako trebam paziti gdje padam’, priča Kay Underwood.

Mlada studentica naučena je živjeti s tim poremećajem iako nikada ne zna kada će joj tijelo otkazati poslušnost. Osim katapleksije, Kay Underwood boluje i od narkolepsije zbog koje ne može kontrolirati spavanje i moguće je da zaspi bilo gdje bez upozorenja.

- Već sam naučila padati u udoban položaj i pronaći nešto na što se mogu nasloniti - kaže Kay.

U potrazi za lijekom

Trenutno ne postoji nikakav lijek koji bi pomogao tim pacijentima, ali se na tome, naravno, radi. Ovakva su stanja izuzetno teška za oboljele osobe jer su često neprihvaćeni u društvu, imaju velikih poteškoća sa zaposlenjem i ljuti su sami na sebe iako ne mogu utjecati na posljedice bolesti.     (METRO)