Kako se sad razmišlja o pretilosti

Usredotočenost društva na težinu oblikovala je način na koji mnogi gledaju na zdravlje i tjelesnu težinu, često ih gurajući prema nezdravim mislima i ponašanju u potrazi za "idealnim" oblikom tijela.

Međutim, način na koji društvo razmišlja o pretilosti i tjelesnoj težini se mijenja, a znanost podupire promjenu.

Od osobne odgovornosti do složene, kronične bolesti

Sve do posljednjih godina, upravljanje tjelesnom težinom uglavnom se smatralo osobnom odgovornošću. Pretilost se smatrala rezultatom loše prehrane i nedostatka tjelesne aktivnosti i često praćena osobnim i moralnim neuspjehom.

Taj se narativ odrazio na javnozdravstvene politike koje su koristile izraze kao što su "rat protiv mršavosti" i "epidemija pretilosti". Pokazalo se da takav jezik pojačava negativne stereotipe o ljudima krupnijeg tijela kao lijenima i bez volje, piše Healthy Food.

Ovi stereotipi ustupaju mjesto stigmi debljine i diskriminaciji, koja je i danas prevladavajuća. Zdravstveni djelatnici poput dijetetičara izvještavaju da je stigma debljine (od drugih ljudi, ali i od njih samih) prevladavajući i stalni izazov s kojim se bore u svojoj karijeri.

Ovaj narativ osobne odgovornosti pomaknuo se posljednjih godina kako bi se prepoznale šire odrednice zdravlja. Istraživanja su identificirala niz psiholoških, društvenih, bioloških i sistemskih čimbenika koji pridonose povećanju stope pretilosti, kao što su socioekonomski status, genetika, lijekovi i okoliš.

Kao rezultat toga, stručnjaci za javno zdravstvo smatraju da više nije prikladno koristiti jezik koji govori o pretilosti kao problemu "stila života".

Profesionalci u medicini, psihologiji i dijetetici također su odgovorili ažuriranjem svojih jezičnih standarda na jezik koji se odnosi na osobu (na primjer, "osoba koja živi s pretilošću"), priznajući odmak od uokvirivanja pretilosti kao osobnog neuspjeha.

Narativi usmjereni na težinu i uključeni u težinu

Nedavni politički dokumenti u Australiji, kao što je Nacionalna strategija mršavosti 2022. - 2032., priznaju širi pogled na mršavost. Oni potiču gubitak težine kao zdravstveni cilj i preporučuju namjerno izbjegavanje debljanja.

Pristupi zdravlju usmjereni na tjelesnu težinu kritizirani su zbog nedostatka dugoročnih dokaza (iznad pet godina) koji bi poduprli njihovu učinkovitost i zbog stvaranja neželjenih posljedica.

Umjesto promicanja zdravlja, pristupi usmjereni na tjelesnu težinu mogu uzrokovati štetu, kao što je povećana stigma o tjelesnoj težini i krug debljanja (ponovno gubljenje i ponovno dobivanje na težini). I stigma težine i krug debljanja povezani su s negativnim dugoročnim fizičkim i mentalnim zdravstvenim ishodima.

Pristup zdravlju koji uključuje težinu postaje sve popularniji kao alternativni pristup koji podržava ljude da se dobro hrane i redovito kreću, bez obzira na želju za smršavljenjem. Ovaj pristup ima za cilj poboljšati pristup zdravstvenoj skrbi i pokazalo se da poboljšava cjelokupno fizičko i mentalno zdravlje.

Pristupi poput intuitivne prehrane ključni su primjeri promicanja zdravlja i dobrobiti bez fokusiranja na težinu.

Pristupi koji uključuju tjelesnu težinu naišli su na kritike, međutim, uz zabrinutost da tim pristupima nedostaju empirijski dokazi i da možda nisu prikladni za ljude koji žele podršku za kontrolu tjelesne težine.