Kako lako se to može popraviti?

Thierry se uputio prema velikoj robnoj kući elektorničkih uređaja na zapadu Pariza. Tridesetak mu je godina i ne može bez mobitela, pa zato ide po novi. On još nikad nije čuo za indeks popravaka: "Ovaj moj mobitel je četiri godine star, ali njegova baterija je slaba. Prije dvije godine sam morao promijeniti ekran, ali kad sam vidio koliko bi me to koštalo... Ne, radije ću kupiti novi i onda sam miran dvije, tri godine."

Ako bi bilo po želji francuske vlade, Thierry bi u trgovini mogao kupiti barem mobitel koji je dobro ocjenjen na indeksu popravka tako da bi ga mogao dugo koristiti. U Francuskoj bi do 2026. 60% uređaja trebalo biti lako i povoljno popraviti, ali nadležno ministarstvo priznaje da je to trenutno najviše 40% - na srdžbu vlasnika.

"Htjela sam popraviti moj televizor, ali kad su došli majstori su mi rekli, ne gospođo, taj model vam se više ne proizvodi i ništa se ne može učiniti", žali se jedna Parižanka. Druga dodaje: "Meni se već događalo da sam nešto htjela dati popraviti, ali onda se vidjelo kako bi popravak koštao više nego novi uređaj tako da se to nije isplatilo."

"U prosjeku" je sve dobro

Takva iskustva bi trebao promjeniti indeks popravka. Proizvođači sami ocjenjuju svoj proizvod prema pet zadanih kriterija: kako lako mušterija dolazi do informacija o pravilom korištenju i održavanju uređaja? Hoće li tehnički podaci biti dostupni i dugo nakon što taj proizvod dođe na tržište? Kako lako se taj uređaj može rastaviti? I kako brzo i pod kojom cijenom mušterije mogu nabaviti rezervne dijelove?

Sve su to dobra pitanja, smatra Anne Lany iz organizacije za zaštitu potrošača UFC Que choisir, ali problem je sam indeks. Jer on je prosječna vrijednost svih tih pitanja i tu proizvođači onda lako mogu ispasti bolji nego što jesu: "Ako dobijete deset od deset bodova za informacije i opet najviše bodova za tehničke podatke, ali onda nula bodova kod rastavljanja ili kod rezervnih dijelova, onda se taj uređaj zapravo ne može popraviti. Tako napravljen indeks zapravo nema smisla. Mi želimo da on pokazuje pravo stanje stvari."

I u Francuskoj su tim indeksom od prošle godine obuhvaćena samo pet uređaja: mobiteli, prijenosna računala, televizori, perilice rublja i kosilice za travu. Od ove godine dolazi još uređaja kao što su usisavači, perilice posuđa ili tableti. Oznaka sa prosječnom vrijednošću i malenim crnim odvijačem na crvenoj, žutoj ili zelenoj podlozi treba biti vidljivo istaknuta na uređaju ili pored oznake cijene.

Indeks dugovječnosti

Ali Lany upozorava kako se niti svi trgovci ne drže tog pravila: "Na primjer na Amazonu se često uopće ne objavljuje ta ocjena. I to čak ako je proizvođač objavio taj indeks na svojoj internetskoj stranici. To sasvim pouzdano znam za uređaje Samsunga. Proizvođač se drži pravila, ali prodavači ne."

Od ove godine će se provjeravati, drže li se trgovci ovih pravila i jesu li proizvođači ispravno ocijenili svoje proizvode. Od 2024. ovaj indeks se treba nadograditi u indeks održivosti: tada će dodatni kriteriji biti i koliko dugo će taj uređaj raditi, a i može li se razmjerno lako nadograditi. Smisao svega toga jest da proizvođači počnu raditi drugačije uređaje - gdje nije sve tek zaljepljeno i zalemljeno, a i da potrošači biraju takve uređaje. Je li se to dogodilo? U ovih godinu dana je još prerano da bi tu bilo pouzdanih podataka.