Kako do lijeka protiv Alzheimerove bolesti

Alzheimerova bolest se prilično razlikuje od drugih oboljenja živčanog sustava; ona uništava našu sposobnost pamćenja, posebno onog tzv. epizodnog, objašnjava Gabor Petzold, liječnik  u Njemačkom centru za neurološka oboljenja. „Dakle, zaboravalju se vrlo jednostavne, banalne stvari: Gdje sam parkirao, kada sam posljednji put bio u kupovini, gdje mi je auto, ali i: kada smo se vjenčali? U kom gradu živimo?", dodaje Petzold.

Oboljeli na početku bolesti  djeluju tjelesno još sasvim zdravo. Dio mozga zadužen, primjerice, za kretanje, obolijeva tek u poodmaklom stupnju bolesti. „Zaboravljaju se stvari koje su naučene, ali kojih se čovjek ne mora podsjećati - na primjer: kako se upravlja automobilom ili bicikom", objašnjava Petzold. Razlog tome je što Alzheimerova bolest nastaje u dijelu mozga koji se zove hipokampus i koji je zadužen za pamćenje. Dvije vrste proteina izazivaju bolest: amiloid beta i tau protein. Oba postoje i kod zdravih ljudi. No, do bolesti dolazi kad se poveća koncentracija ovih proteina i kada se oni počnu povećavati. Tada se stvara tzv. plak koji uništava stanice živaca i sinapse, koje zapravo prosljeđuju informacije između stanica.

Reakcija imunološkog sustava

Lijeka još nema. Sva dosadašnja istraživanja su usmjerena prema tome da se spriječi nakupljanje prevelike koncentracije proteina. Anne Hall, stručnjakinja za imunologiju iz spomenutog istraživačkog centra radi na razvoju cijepiva. „Postoji aktivno i pasivno cijepivo. Aktivno djeluje tako da stimulira imunološki sustav i da izgradi antigen protiv ameloid beta proteina. Tako se smanjuje koncentracija u mozgu i smanjuju se naslage," kaže ona. Ta metoda se u pokusima s miševima pokazala kao uspješna. Međutim, nije moguće prenijeti je na ljude jer ima i nuspojava. „Imunološki sustav reagira tako da na kraju dolazi do upala. Jedno veće istraživanje smo upravo zbog toga morali prekinuti", objašnjava Halle.

Lijeka još nema i proći će još mnogo godina dok znanstvenici ne uspiju pronaći djelotvoran lijek. Laboratorijska ispitivanja pokazala su da previše stanica može dovesti do uništavanja živčanih stanica, a cilj je zapravo da se one zaštite. Tako da drugim pristupom istraživači žele blokirati enzime koji zapravo grade ameloid beta proteine. Problem s ovim pristupom je da neki od ovih enzima nisu zaduženi samo za izgradnju ameloid beta proteina već i za važne procese u mozgu. Neurologinja Eva Maria Mandelkow i njezin kolega i suprug Eckhard Mandelkow uvjereni su da se u borbi protiv Alzheimera moraju skoncentrirati i na tau, a ne amiloid beta proteine. „Mi držimo da tau proteini dovode do odumiranja živčanih stanica, prvo sinapsi a potom i stanica", kaže on.

Uspješni pokusi

U jednom od istraživanja bračni par Mandelkow uspio je zaustaviti stvaranje tau proteina i da time već oboljelim miševima vrati pamćenje. Nakon četiri tjedna, miševi su ponovno mogli učiti. Kako je to postignuto genetskim „trikom" rezultati se ne mogu olako prenijeti na ljude. Ipak, Eckhard Mandelkow vjeruje da je tu ključ za uspjeh: „Kada bi mi pošlo za rukom da ‚isključim' tau proteine, onda bih pobijedio bolest jer se sinapse mogu ponovo izgraditi."

Ovaj bračni par se sada koncentira na to da pronađu učinkovitu materiju protiv tau proteina. Do sada su testirali su više od 200.000 različitih materija. „Pronašli smo pojedine koji u pokusima ne samo da sprječavaju nakupine tau-proteina, već i rastvaraju nastale nakupine", kaže Eva- Maria Mandelkow. To za sada još ne djeluje kod ljudi, ali osim kod miševa, uspjeh pokuzuju i pokusi s glistama. Gliste koje su zbog nagomilanih tau proteina bile nepokretne, opet su počele se kretati pošto su primile takozvane „blokatore agregacije". „Za nas je to veliki uspjeh posljednjih mjeseci, jer smo tako dobili sustav u kojem možemo vrlo lako vidjeti koji materijali su učinkoviti, odnosno, djelotvorni", kaže Eva- Maria Mandelkow.

No, dok se ne otkriju takvi lijekovi za ljude moglo bi proći još mnogo godina. Za sada se barem može usporiti razvoj i nastanak Alzheimerove bolesti i to kroz sport. Eksperimenti su naime pokazali da miševi koji više trče, kasnije počinju zaboravljati.