Jesu li ljudi programirani da vjeruju u boga?

Jesu li ljudi programirani da vjeruju u bogove i nadnaravne pojave te zagrobni život? U četrdeset odvojenih istraživanja (analitičkih i empirijskih) provedenih u 20 država pokazalo se da su ljudi predisponirani da vjeruju u viša bića i život poslije smrti.

I teologija i ateizam su razumski odgovori na ono što je u biti iskonski instinkt ljudskog uma, tvrdi se u zaključcima. Ukupno 57 istraživača koje je predvodio tim stručnjak s Oxforda provelo je istraživanja u periodu od tri godine i to pod više kulturoloških podneblja. Oni su namjeravali definirati to jesu li koncepti bogova i zagrobnog života rezultat učenja ili temeljni izraz ljudske prirode, stoji u priopćenju s Oxforda. Teološki projekt predvodio je Justin Barrett iz Centra za antropologiju i um. Sam projekt obuhvatio je nekoliko pristupa temi - antropološki, psihološki, filozofski i teološki, da nabrojimo samo neke. Detalji istraživanja bit će objavljeni u dvije odvojene knjige koje će potpisati sam Barrett koji je inače psiholog po struci. Knjige će nositi nazive „Kognitivna znanost, religija i teologija" (Cognitive Science, Religion and Theology) te „Rođeni vjernici: Znanost religije iz djetinjstva" (Born Believers: The Science of Childhood Religion).

Spomenimo samo neke dijelove iz opsežnih istraživanja. Djeca mlađa od pet godina navodno lakše povjeruju u postojanje nekih nadljudskih svojstava nego što uspijevaju shvatiti slična ljudska ograničenja. Djeca u dobi od tri godine vjeruju kako njihove mame i bog uvijek znaju sve, ali već u dobi od četiri godine lagano shvaćaju da majke ipak nisu svemoguće i sveznajuće. Međutim, i dalje vjeruju u postojanje svemogućih, sveznajućih bića koja vide uvijek sve i svugdje. U eksperimentima koji su obuhvatili odrasle se pak pokazalo da pripadnici različitih kultura  instinktivno vjeruju da barem jedan dio njihova uma, duše ili duha živi nakon smrti tijela.