Je li moguć početak izraelskih posjeta Haagu?

Maska iza koje se Izrael sakrio nakon operacije 'Cast lead' napokon je skinuta, a taj događaj neminovno slijedi suočavanje s teškim pitanjima.

Nakon što su predočeni dokazi i svjedočenja postalo je potpuno suvišno pitati jesu li tijekom izraelskog napada na Gazu krajem prošle i početkom ove godine počinjeni ratni zločini. No, pitanje koje neminovno slijedi je - tko su krivci? Ako su u Gazi počinjeni ratni zločini tada brojni zločinci slobodno hodaju Izraelom. Oni moraju biti prokazani i kažnjeni, napisao je Gideon Levy u izraelskom dnevniku Haaretz, dodavši kako taj zaključak jasno proizlazi iz detaljnog izvješća UN-a o operaciji 'Cast lead'.

Isto izvješće izraelski su dužnosnici tijekom prošlog tjedna blatantno, ali i uobičajeno odbacili. Uz to su najavili kako ne samo da ne planiraju surađivati, nego će i blokirati sve pokušaje da se napad na stanovnike Gaze detaljno istraži od stane Vijeća sigurnosti i Međunarodnog kaznenog suda. Nediplomatski rečeno - mi (Izrael) imamo pravo na ratne zločine bez odgovornosti i tog se prava ne planiramo odreći.

Od početka 2009. godine Izrael se svim snagama trudi dokazati kako je krv prolivena u Gazi ustvari - voda. U svakom izvješću prezentirani su isti čvrsti dokazi: korištenje bijelog fosfora, opsada i napadi na civile i civilnu infrastrukturu - ratni zločini. Sada, nakon objavljivanja najvažnijeg izvješća koje je sastavio sudac Richard J. Goldstone, pokušaji Izraela da se opravda pred međunarodnom zajednicom i diskreditira optužbe zvuče suludo otprilike koliko i prazne riječi njegovih glasnogovornika zvuče jadno.

Za sada su pokušaji potkopavanja usmjereni više na glasnike i svjedoke nego na sakrivanje istine koju su dotični prenijeli. Tako se primjerice moglo saznati da jedan od članova Human Rights Watcha sakuplja nacističke suvenire, Breaking the Silence je u stvari veliki biznis, a Amnesty International je antisemitska organizacija. Obična i, mora se primijetiti, jeftina propaganda. No, problem s posljednjim izvješćem je taj da se UN ne može tek tako osuditi za antisemitizam, a takvo što je još manje moguće sa sucem Goldstoneom jer je on aktivan u cionističkom pokretu i ima duboke veze s Izraelom. Nitko mu ne može oduzeti niti postignuća tijekom haaških istraga ratnih zločina u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji na kojima je od 1994. do 1996. godine radio kao glavni tužitelj.

Umjesto diskreditacija bolje je pogledati tko su u stvari optuženi u slučaju Gaze. Bivši izraelski premijeri Ehud Olmert i Ehud Barak, te Gabi Ashkenazi, šef glavnog stožera izraelske vojske poznat kao 'umjereni humanist', ali i prvi voditelj projekta izgradnje sramotnog betonskog zida oko, koliko toliko neokupiranih palestinskih područja. Ono što čudi sve pa tako i Haaretz jest to da ova trojka nije pozvana na odgovornost za svoje postupke.

Sabra i Shatila našeg vremena

Akcija 'Cast lead' bio je opći vojni napad na opsjednute, potpuno nezaštićene i nenaoružane civile koji gotovo uopće nisu pružali otpor. To su, kako navodi Hareetz, bile Sabra i Shatila našeg vremena. Iako su za razliku od 1982. godine nakon 'lijevanja olova' izostali veliki prosvjedi u samom Izraelu, jedna stvar je zajednička - čini se kako će i Gaza postati zločin bez kazne.

Zašto je tomu tako? Sve je bilo jasno od samog početka. Čim se uvidjelo da je odnos žrtava oko 100 mrtvih Palestinaca naspram 1 Izraelca, cjelokupna izraelska, ali i svjetska javnost trebala je biti ne samo potresena nego duboko ogorčena. Nije bilo potrebe čekati izvješće UN-a da se uvidi razmjer zločina koji je izraelski Golijat počinio nad palestinskim Davidom. No, Izraelci su u velikoj većini odlučili zatvoriti oči i pustiti da horor prođe 'neopažen'. Bilo je i onih koji su s obiteljima i prijateljima zauzeli položaje na sigurnim brdima oko Gaze i uz roštilj i pivu poslijepodne proveli promatrajući bombardiranje bespomoćnih civila - VIDEO!

Pod budnim okom revnih medija i raznih 'stručnjaka' i analitičara koji su i sami bili upleteni u zločine - dakle svih onih koji su se trudili prikriti pravu istinu - te uz konformističku javnost ispranog mozga, Izrael se i dalje ponaša kao da se ništa nije dogodilo.

Za 'obećanu zemlju' najbolje bi bilo da sakupi hrabrosti i počne se mijenjati dok još ima vremena te da umjesto grotesknih vojnih, pokrene nezavisne istrage. Olmert, Tzipi Livni i svi ostali upleteni, trebali su odgovarati za svoje skandalozno odbijanje suradnje s UN-om, no kasno je za plakanje. Sada kada je izvještaj na putu prema Međunarodnom sudu, a uhidbeni nalozi bi se mogli ubrzo potpisati, Hareetz navodi kako je jedini spas od 'sramote u Haagu' pokretanje prave državne istrage.

Idući put kada Izrael krene u nepotreban sukob, a to je sudeći prema retorici njegovih državnika i vojnih dužnosnika uvijek tu negdje iza ugla, možda nekim čudom bolje razmisli.

No, ma koliko takva želja Gideona Levija, jednog od najobjektivnijih Izraelaca po pitanju napada na Gazu, bila dobronamjerna, teško je ne uvidjeti kako će Izraelu, a posebno Izraelcima, trebati puno više od pustih smjena na vrhu jer u redu za mandate stoje jednako beskrupulozni ljudi čiji se stavovi načelno ne razlikuju. Dok ne dođe do promjene razmišljanja i stavova, ali i traženja oprosta od desetljećima potlačenih Palestinaca, Izrael ne može očekivati mnogo od svijeta, a najmanje mir o kojem toliko isprazno priča.