Jad i bijeda zagrebačkih bazena

Zagrebački bazeni sve su zapušteniji i prljaviji, spasioce treba tražiti svijećom dok su liječnici na pola radnog vremena. Zagrebački bazeni zvuči gordo, kao da ih ima na svakom ćošku pa je, eto, logično da im netko malo sreže troškove.

Naime, ne da ih nema dovoljno nego je ovaj grad prava sramota za sebe i državu. Dakle, imamo bazene na Mladosti, tzv. Zimsko plivalište na Trgu sportova, bazene u Utrini i na Šalati. Jedino Mladost na Savi ima otvoreni i zatvoreni bazen, ostali su ili jedno ili drugo.

Kad se sve zbroji, bazena je devet, od kojih su samo tri ozbiljna, velika, olimpijska ... Znači, nas milijun stanovnika Zagreba možemo se umakati u devet (9) bazena. Nevjerojatno. Po ljeti, doduše, imamo veliko i malo ZG more, Jarun i Bundek, no o tome bi se trebalo napisati još par ovakvih članaka.

Kad hrvatski domoljub Marko Veselica sagleda ovakvu zbilju, vjerojatno zažali što je svojevremeno zaglavio u zatvoru zbog pitanja zašto Titograd ima olimpijski bazen čiju je izgradnju platio Zagreb, a Zagreb nema.

I kao da nije dovoljno da ih je sramotno malo i da su, osim utrinskih, prilično jadni i dotrajali, nas milijun je za taoce opet uzeo mili nam mjestonačelnik Milan (da smo grad, imali bismo gradonačelnika, ovako ...). Pa je lijepo skresao svom čedu smišljenom za uzimanje kredita za nebuloze i izborne pobjede, pardon, Zagrebačkom holdingu, koliko god je mogao, ne bi li se osvetio za gubitak kontrole.

Tako bazeni u Zagrebu moraju, kao i ostali, po direktivi otpuštati ljude, pa nas na Utrinama čuva jedan (1) zaposleni spasilac. S obzirom na radno vrijeme, čovjek radi barem za šestoricu, jer ima tri bazena na koja mora paziti. Liječnici rade skraćeno, četiri sata, pa pripazite dobro kad se odlučite baciti na glavu punog želuca ili s par pivica u sebi, jer će vas spasiti eventualno dragi Bog, a možda se ukaže i Isus da od vas napravi novog Lazara.

Naravno, bazeni drapaju karte po starim cijenama, kad ste znali da će vas netko izvući iz vode i oživjeti, no njima ne treba zamjeriti. Ljudi se ubijaju od posla ne bi li vodu učinili koliko-toliko čistom, svlačionice raskužili od raznih gljivica i općenito bazene učinili maksimalno neškodljivim.

Pošto nemaju pravilnike o radu, niti ne znamo koliko higijensko-tehničkih uvjeta ne zadovoljavaju, pa se ipak brčkamo onako, lokalpatriotski, bacajući pritom poglede prema susjedima u Čatežu, Krapinskim, Stubakima, Tuhlju i ostalim mjestima gdje se možete umočiti bez rizika.

Nas je, isto bez rizika, umočio mjestonačelnik koji obožava da drugi potpisuju njegove odluke, a on prisvaja tuđe ideje. Evo jedne sjajne, poklanjam je besplatno - odi doma na uskršnje praznike i ne vraćaj se ...