Irska na putu prema ujedinjenju?

Ne može se računati na zahvalnost birača. Irski premijer Leo Varadkar je bio uspješan. Pametno je djelovao kada je riječ o odnosima s vladom u Londonu i Brexitu te pridobio zemlje EU-a. Istovremeno je provodio modernizaciju društva: 2018. je većina Iraca glasala za legalizaciju abortusa. Pao je jedan od posljednjih tabua prošlosti kojom je dominiralo katoličanstvo. A homoseksualni premijer s ocem pakistanskog porijekla je djelovao kao otjelotvorenje moderne Irske - otvoren prema svijetu i naklonjen gospodarstvu.

Bijes birača

Ali Leo Varadkar je načinio odlučujuću grešku: uspješno je savladao vanjskopolitičke izazove, ali je prekasno shvatio što birače zaista muči. To su cijene stanovanja i rad socijalnih službi, a prije svega stanje u zdravstvu. Irsko gospodarstvo cvjeta i oporavilo se od teških godina nakon sloma banaka 2010. Ali od toga obični Irci uglavnom još nemaju koristi.

To su problemi slični onima u drugim europskim zemljama. Dijelovi stanovništva osjećaju da ne sudjeluju u gospodarskom uspjehu, da nema pravedne raspodjele, da su globalne elite samo pohlepni profiteri sustava. Mnogi zaposleni su nezadovoljni svojom situacijom. Tako u Dublinu ima posla, ali ne i stanova po pristupačnim cijenama. A godine drastične politike štednje napravile su velike rupe u socijalnoj mreži.

Bijes birača su osjetile obje tradicionalne stranke u zemlji: Varadkarova Fine Gael i oporbena Fianna Fail. Gnjev je usmjeren protiv sustava u kojem se te dvije stranke desetljećima smjenjuju na vlasti, a da se među njima više ne mogu razaznati ni ideološke niti političke razlike. A birači hoće prave alternative, hoće svojim glasovima nešto pokrenuti.

Revolucija na biralištu

Sinn Fein je sa skoro 25 posto dobio najviše glasova na izborima u nedjelju (9.2.), a slijede Fianna Fail (22 posto) i Fine Gael (21 posto).Najviše zapanjuje to što je poslije desetljeća provedenih u političkom izgnanstvu Sinn Fein uspio prevladati svoju prošlost. Za stranku za koju se činilo da je zauvijek povezana s nasiljem Irske revolucionarne armije (IRA) ponovo se može glasati. Za mnoge starije Irce to je i dalje tabu, ali mladi birači koji traže „drukčiju" politiku nemaju taj problem.

Šefica pobjedničke stranke Mary Lou McDonald je to nazvala revolucijom na biračkim mjestima. Njoj je uspjelo od Sinn Feina napraviti stranku koja važi kao umjerena lijeva politička snaga. Time je prvi put u posljednjih nekoliko desetljeća razbijena premoć dviju velikih stranaka. Vrijeme jednostavnih većina je prošlo. Nastaje višestranački sustav koji stvara prinudu formiranja kompliciranih koalicija.

I po tome je Irska sličnija drugim europskim zemljama. Ako su sada „veliki" splasnuli na nešto više od 20 posto, onda će Irska doživjeti iste političke podjele kakve smo imali u Španjolskoj, Italiji ili Njemačkoj.

Tako će u Dublinu formiranje vlade biti težak posao. Fine Gael i Fianna Fail ne žele  surađivati sa Sinn Feinom. Hoće li posljedica toga biti vječita velika koalicija sa slabom većinom? U tom slučaju bi kazna birača sljedeći put mogla biti još oštrija.

Brexit i ujedinjenje

Neočekivani uspon irske nacionalističke stranke Sinn Fein je znak da se Irska kreće ka ujedinjenju. Nakon što je London u jeku Brexita jasno pokazao da se sve manje interesira za budućnost svojih sjevernih regija, ono što je izgledalo nemoguće sada postaje zamislivo.

Jer ako Sjeverna Irska i Republika Irska ubuduće budu htjele živjeti u zajedničkom gospodarskom prostoru po pravilima EU-a, onda će veza s Velikom Britanijom početi slabiti, a argumenti za političko jedinstvo će jačati.

To se ne bi smjelo odvijati brzo, već to mora biti spori politički proces. Obje strane znaju da još nisu zacijeljene rane iz godina nasilja. Dokle god živi generacija čiju su mladost obilježili bombaški napadi, politička ubojstva i brutalne ulične borbe to može biti samo vrlo postepeno približavanje. I u Dublinu nitko ne želi prebrzo zbližavanje s ekonomski slabim Belfastom.

Ali Brexit i rezultat posljednjih izbora u Irskoj izveli su zemlju na kurs ujedinjenja. Ironija je sudbine to što je baš britanski premijer omogućio taj put kada se složio s povlačenjem granice u Irskom moru jer je htio „tvrdi Brexit". Irska, uzorni učenik Europe, kreće u vrlo živu budućnost.