Ima li shopping terapija ikakvog smisla?

"Shopping terapija" postala je, izgleda, omiljeni lijek za pritiske koje sa sobom donosi moderan život.

Za ultrabogate, granica praktično više i nema - imućni Kinezi nedavno su kupili tri flaše vina Château Lafite iz 1869. godine po cijeni od preko 200 tisuća dolara za bocu; radi se isključivo o statusnom simbolu, pošto ga piti neće, jer ima ukus octa.

Ali, treba li se sramiti sklonosti da bacamo novce na manje-više nepotrebne stvari?

Naime, tvrdi se i da su najbolje stvari u životu - besplatne. A opet, vlade širom svijeta nakon udara ekonomske krize pozivaju građane da više troše, jer je to jedini način da se ponovno pokrene ciklus privrednog rasta.

Dakle, kupovati ili ne kupovati - teško pitanje, koje je posebno aktualno u predblagdanskim danima kada vlada prava shopping groznica.

Kozmetički kirurg Paul Bagley za BBC kaže da se ne srami svoje sklonosti da troši novac na luksuzne predmete. Kaže da ga je pošteno ga je zaradio, a time pomaže i britanskoj ekonomiji.

"Kad sjednem u mog aston martina izgledam kao Brad Pitt i visok sam 190 centimetara. Dok sam u tom automobilu, tako se osjećam. Mnogo radim, pošteno plaćam porez i smatram da sam zaslužio tu mrvu zadovoljstva. Uz to, osjećam da je moja sreća zarazna - kada nasmijan dođem na posao i suradnicima poželim dobro jutro, i oni se odmah oraspolože ", kaže Bagley.

Takvo  kratkotrajno zadovoljstvo najviše je što možemo izvući iz posjedovanja materijalnih dobara, smatra psihoterapeutkinja Dianne McGregor Hepburn.

"Treba razlučiti što podrazumijevamo pod srećom - je li to kratkotrajno ushićenje zato što smo sjeli u aston martin ili je sreća nešto drugo - osjećaj lakoće i ispunjenja.  Ako se osjećate dobro u svojoj koži, veća je vjerojatnost da će vas materijalna dobra usrećiti. Inače je tu prazninu teško popuniti " istaknula je Hepbourn.

Književnica Sara Dinent podsjeća da moderno potrošačko društvo ne omogućava da budemo dugo sretni. Nezaustavljiva želja za posjedovanjem novih stvari je dio ljudske prirode, na koju potrošačko društvo upravo i računa. Materijalna dobra postaju zamjena za ljudski kontakt i ona nas, kaže Hepburn, čine poželjnim i vrijednim.

Prisutno je i pogrešno uvjerenje da je samo sreća poželjan osjećaj. "Mi se kao društvo bojimo tuge. Ne želimo nikada biti tužni, a ako to jesmo, smatramo da s nama nešto nije u redu. U stvari, potrebno je da ponekad budemo nesretni, da bismo znali da prepoznamo radost, da bismo se osjećali bolje. To se ne postiže gomilanjem materijalnih dobara, nego razumijevanjem vlastitih osjećaja ", izjavila je Sara Dinent za BBC.