I što sad, Ameriko?
Četiri godine se svijet nalazio u raljama Twitter-naloga Donalda Trumpa. On, doduše, mora otići, ali jednostavnog povratka na staro – neće biti. Ne zna se kako će se SAD dalje razvijati, smatra Ines Pohl
Zaštitne barijere podjele vlasti su na kraju odoljele njegovim luđačkim napadima. Zapomaganja i tužbe mu nisu pomogli - pa ni suci najvišeg suda koje je sam izabrao. Donald Trump će morati 20. siječnja napustiti Bijelu kuću. To je razlog za olakšanje. S Joeom Bidenom, vlast preuzima politička ličnost koja je pouzdanija, koja se pridržava etabliranih pravila ponašanja i koja zna koliko su demokratske institucije ranjive.
Ali, tu je i kraj uračunljivosti. Oni koji misle da će Trumpovi duhovi nestati 20. siječnja, prave, poput mnogih drugih, kardinalnu grešku: smatraju da je Donald Trump bio slučaj, nezgoda, izuzetak.
Donald Trump nije bio slučaj
Ne, on to nije bio. Donald Trump i njegov korumpirani, nacionalistički i rasistički način vođenja politike - to nije bio slučaj. To je posljedica dvostranačkog sustava koji je propustio mogućnost da se obnovi. I trebao bi biti alarm za buđenje svih onih koji smatraju da insistiranje na zastarjelim strukturama i privilegijama osigurava budućnost demokracije. A upravo je suprotno.
Kao i svi uspješni populisti, Donald Trump je od početka sa sloganom „mi" protiv „njih" uspješno sakupljao glasove. Izborni slogan: „Amerika prije svega" je na prvom mjestu implicirao rasističko obećanje da će biti potisnuto ono što je „strano" i „neameričko". Iako zvuči bizarno u jednom takvom doseljeničkom društvu, ono znači da je na vlasti trebala ostati većinska bijela zajednica.
Demografski razvoj u narednim godinama će pojačati to osjećanje gubitka moći. Duh je izišao iz boce.
Borba protiv elita
S političkom karijerom dužom od 50 godina, Joe Biden utjelovljuje upravo tu elitu. Zato on nema šansu te ljude izvući sheme prijatelj/neprijatelj.Druga priča koju je Donald Trump smislio u ranoj fazi glasila je da se on bori na strani podjarmljenih i ne-privilegiranih protiv elite.
I to vodi ka trećem, najpostojanijem a i time i najopasnijem, instrumentu moći Donalda Trumpa: kontinuiranom podrivanju opće važeće realnosti u kojoj postoje neutralne činjenice koje nisu politički motivirane, nego jednostavno istinite. U kojoj postoje znanstvena saznanja koja se ne orijentiraju na profit, nego se temelje na istraživanjima. Kako uopće doprijeti do ljudi koji se kreću još samo po svom svijetu laži i teorija zavjere? Kako može zavladati zajedništvo u društvu koje je iskliznulo iz realnosti?
Kraj već prije početka?
Joe Biden i njegov kabinet će se morati boriti s brutalnim unutarnjopolitičkim izazovima. Ako njegovoj stranci ne pođe za rukom pobijediti na izborima za Senat u Georgiji 5. siječnja, njegovi izgledi na uspješan predsjednički mandat će nestati prije nego što stigne da položiti zakletvu 20. siječnja. Jer, Republikanci će svojim glasovima u Senatu činiti sve kako bi bojkotirali sve razumne projekte.
Ako se taj vjerojatan slučaj obistini doživjet ćemo Sjedinjene Države u kojima, doduše, postoji političko vodstvo koje se trudi pronaći put ka staroj pouzdanosti. Ali pri tome vlada narodom koji je podijeljen kao nikad ranije i bori se s gospodarskim teškoćama koje samo pojačavaju tu podjelu.
Doživjet ćemo zemlju koja je godinama, ako ne i desetljećima, suočena s unutarnjopolitičkom borbom za vlast i koja se i dalje povlači iz multilateralnih obveza prije svega u Europi. Svejedno tko sjedi u Bijeloj kući. To je gola istina kojoj Europa i Njemačka napokon moraju pogledati u oči.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Novi komentar