Hrvatska - "sa svima u svađi"

"S Italijom i Mađarskom Hrvatska nema otvorenih graničnih konflikata, ali ima sa svim drugim susjednim državama", konstatira Frankfurter Allgemeine Zeitung. Najviše prostora posvećuje prijeporu sa Slovenijom podsjećajući na odluku Arbitražnog suda koji je "tri četvrtine Piranskog zaljeva dodijelio Sloveniji" i osim toga "priznao pravo Slovenije na koridor do međunarodnih voda". U članku se podsjeća također da je Hrvatska pristala na arbitražu kako bi "okončala slovenski bojkot pregovora Hrvatske o pristupu Europskoj uniji", te da je Hrvatska napustila arbitražni sud jer je slovenski sudac "redovito informirao svoju vladu o tijeku pregovora" i pokušao naknadno "prokrijumčariti" dokumente u sudske spise, kako bi utjecao na odluku suda u korist svoje zemlje, čime je sud, po mišljenju Hrvatske, "nepovratno kompromitiran".

FAZ citira slovenskog predsjednika vlade Miru Cerara koji je smatrao da će arbitražna odluka "konačno i zauvijek" riješiti prijepor između dviju zemalja. "Dogodilo se upravo suprotno, odnosi dviju susjednih članica EU-a dramatično su se pogoršali. Slovenija sad bojkotira pristup Hrvatske OECD-u i prijeti da će uložiti veto i protiv za 2018. planiranog pristupa Hrvatske Šengenskom ugovoru." U članku se podsjeća i na stroge slovenske kontrole na granici na početku turističke sezone. "Geografski položaj je djelotvorno sredstvo. U prošlosti se već više puta pokazalo da Slovenci neće oklijevati upotrijebiti ga, ako budu smatrali da su ugroženi njihovi nacionalni interesi."

Nikoga ne smeta što je pitanje granice neriješeno

U članku se dalje navode česti prosvjedi Srbije "zbog stvarne ili navodne diskriminacije srpske manjine", prosvjedi Crne Gore zbog podizanja spomenika "desno-ekstremnom hrvatskom emigrantskom teroristu i otmičaru zrakoplova Miri Barešiću" te konstatira da su u najnovije vrijeme osobito opterećeni odnosi između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. FAZ navodi prosvjed Sarajeva protiv gradnje Pelješkog mosta, protivljenje Bošnjaka tvrdnjama da islamski teroristi imaju svoja uporišta u Bosni, da Zagreb podupire bosansko-hercegovačke Hrvate u njihovom nastojanju "da dođu do većeg utjecaja u bošnjačko-hrvatskoj federaciji", te da je bosanska tajna služba priznala da nadzire telefonske razgovore hrvatskih političara i poduzetnika.

Nacionalna fleksibilnost muslimana na Balkanu

Autor članka Karl-Peter Schwarz smatra da "beskompromisno odbacivanje arbitražne odluke u slovensko-hrvatskom graničnom prijeporu slabi Hrvatsku jer potkopava njezinu vjerodostojnost i time otežava rješavanje svih drugih problema sa susjedima". I preporuča Zagrebu i Ljubljani da kao uzor za rješavanje graničnog spora uzmu primjer kako su Njemačka i Nizozemska riješile pitanje granice oko ušća rijeke Ems. One su umjesto da inzistiraju na utvrđivanju državne granice "1960. dogovorile stvaranje komisije za Ems koja brojnim dodatnim sporazumima regulira korištenje i upravljanje spornim područjem. Pitanje granične crte je još uvijek neriješeno, ali to ne smeta ni Nijemce ni Nizozemce", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Švicarski Neue Zürcher Zeitung donosi opširan članak o "fleksibilnosti slavenskih muslimana" na Balkanu, Gorana, Bošnjaka, Torbeša i Pomaka, kad se radi o nacionalnoj pripadnosti. Svima njima je zajedničko, piše NZZ, da su oni "slavenski muslimani čiji su preci tijekom petstogodišnje vladavine Osmanlija prešli s kršćanstva na islam. Od stvaranja etnički definiranih nacionalnih država na Balkanu u posljednjoj trećini 19. stoljeća stanovnike Gore su prisvojile druge nacije: Albanci na temelju zajedničke islamske religije, Srbi i Makedonci zbog slavenskog jezika."

U vrlo opširnom članku autor Cyrill Stieger piše o obrazovnim programima i segregaciji, o promjeni identiteta slavenskih muslimana kroz povijest i u sadašnjosti. "Slavenske muslimane ne prisvajaju samo drugi. I oni sami prisvajaju identitete koji su im nametnuti. Presudne su pritom vlastite potrebe, u brojnim slučajevima i lokalni odnosi snaga. Tako se nacionalni identitet mijenja od sela do sela, od osobe do osobe, štoviše i unutar jedne obitelji. Već prema tomu što upravo žele postići, slavenski muslimani mogu istovremeno uzimati različite nacionalne identitete i opet ih mijenjati. Moglo bi se govoriti o etničkoj raznolikosti u jednoj jedinoj osobi.

Taj znakoviti pragmatizam je prije svega čin otpora protiv svih onih koji nad njima vladaju i koji ih žele pridobiti za vlastitu naciju. Sa svih strana pritiskani mali muslimanski narodi na rubovima nacionalnih država na Balkanu u svojoj nacionalnoj fleksibilnosti su moderniji i europskiji nego svi oni koji ih u ime napretka i okretanja zapadnoj Europi žele stisnuti u nacionalne korzete", zaključuje Neue Zürcher Zeitung.