Lavovi će možda opet jesti četnike?!

“Radilo se o prizivu političkog kaosa koji u nekoj novoj povijesnoj provaliji može značiti smrt hrvatske države i naroda...”

Ovim nadasve mudrim riječima, Hloverka Novak Srzić sredinom je devedesetih, u središnjem Dnevniku HTV-a, okarakterizirala jedan komentar novinara Romana Latkovića, objavljen u Novom listu.

Naslov Latkovićevog teksta, iznimno radikalnog i šašavo hrabrog za ta vremena, glasio je: “Tuđman definitivno pokazao da je brutalni diktator”. Nesretni autor kasnije je zbog svojeg pisanja bio verbalno i fizički napadan, što po državotvornim medijima, što po birtijama. Stoga je zatražio, i među rijetkima dobio, politički azil u Sjedinjenim američkim državama.

Slatko ime poput nadimka

Hloverki Novak Srzić azil nije trebao, jer ona je tada, zajedno uz Dunju Ujević, Carla Gustava Ströhma i Maju Freundlich, upražnjavala najcjenjeniju i najmasnije plaćenu vrstu režimskog novinarstva-pogromaške dnevničke komentare. U istima se nije znalo jesu li nakaradniji sadržaj ili turobna scenografija, siromašnija čak i od one kada je Miroslav Lilić 4. svibnja 1980. objavio onu povijesnu “umro je drug Tito”. Autori su bili nužno namršteni, ozbiljni kao da imaju želučane tegobe i nosili su opake domoljubne podočnjake, zarađene od ranojutarnjih promišljanja kako najbolje ugoditi velikom vođi.

Koju godinu ranije, u jesen 1991., Hloverka i njezin današnji najbolji neprijatelj Dubravko Merlić vodili su Vijesti na drugom programu nacionalne televizije. Ova varijanta bila je donekle oslobođena režimske cenzure, pa se prejakim riječima pucalo na sve strane i to još gore nego na Prvome programu, sve kako je i doličilo ratnoj propagandi. No dok se “na prvom” nije smjelo zucnuti protiv znasekoga, “na drugom” je znala uteći koja neugodna vijest pod embargom, što bi kazivala o padu ponekog mjesta u ruke srpskog okupatora.

 “Iz osječkog zoološkog vrta pobjegli su lavovi koji sada s druge strane Drave jedu četnike..”, objavilo je jedne večeri dvoje voditelja i urednika, pritome ostavši mrtvi hladni. Dok je napaljeni dio javnosti bio oduševljen ovakvim pristupom, rijetki kojima je još ostalo zrnce razuma u domoljubnoj euforiji, zapamtili su ovu rečenicu jednom zauvijek, i to kao jednu od najluđih iz najluđih vremena. Usta su im ostala široko visjeti valjda do dana današnjeg.

Oboje novinara su poslije nekih osamnaest mjeseci doslovce potjerani jer su pustili prilog u kojem je kritiziran Franjo Tuđman. Tako su doživjeli sudbinu mnogih nepodobnih HTV-ovaca: zabranjen im je pristup na Prisavlje. No Hloverka se ubrzo ponovno zbližila s vrhovnikom, generalom, povjesnikom i genijalnim tvorcem hrvatske države.

Nakon kratkotrajne epizode u propaloj varijanti podobnog “Danasa”, vratila se na katedralu duha, a postala je i članica HDZ-a, štoviše Središnjeg odbora ove partije. Danas se ljuti na nepoznatog nekog, tko ju je naravno, bez njezina znanja stavio u ovo visoko stranačko tijelo. Povremeno bi joj u vazda nestašnom “Feralu” vadili mast te bi joj iskopali neki vatreni govor još dok je u Makarskoj bila članica Saveza komunista. Poslije razdoblja slavnog harangiranja Romana Latkovića, profilirala se u vodeću urednicu političkih kontakt emisija. Tu je inaugurirala stil posvemašnje kakofonije. To je postupno eskaliralo do krajnjih granica gledljivosti i slušljivosti: puštala bi sugovornike da urlaju jedni preko drugih i mlataraju rukama, dok bi njezin, hrapavi glas potirao svu tu buku. Nešto poput vokala Tom Waitsa, koji mahnito reži iznad svog bluzerskog sastava. 

Kada je 2000. godine pao HDZ, došlo je do uvođenja ranokapitalističke šarene trivije u kojoj se Hloverka opet sjajno snašla: njezino ime, koje zvuči neobično ljupko, poput pahuljice ili vjeverice, postalo je, kako se to počelo govoriti-brand. Preko noći, čak i oni koji ju nisu mogli smisliti počeli su joj se obraćati tim slatkim imenom, više nadimkom. Jednostavno je postala Hloverka, bez obzira radilo se o nabusitome Radimiru Čačiću  ili zabezeknutome Miloradu Pupovcu, kojemu mu je u lice sasula čuvenu rečenicu: “dobro, onda su VAŠI otišli tamo na Petrovu Goru i osnovali nekakvu paradržavnu vladu”. Predstavnici židovske zajednice u jednom su “Otvorenom” bili šokirani kada je voditeljica prešutjela antisemitski ispad gledatelja na telefonu. Odgajatelj u pulskom domu za djecu umalo je pao u nesvijest kada je objavljen nebulozan prilog u kojem je optužen istovremeno za homoseksualizam i pedofiliju. Što je posve razumljivo, pak razbjesnilo homoseksualce. Vodeća naftna kompanija pobjesnila je kada je Hloverka, koja bi sve češće gubila kontrolu, zavikala na njihovog direktora da proizvodi “smeće od goriva”. U mozaičkoj emisiji “Malo misto” spontano je skočila u rijeku sa čamca, što su okupljene bakice popratile nevjernim klimanjem glavama.

Vratolomni povratak na HTV

Poslije akrobacije odlaska s HTV-a na Novu TV, pa vratolomnog povratka s Nove TV na HTV, Hloverka kao nova urednica informativno političkog programa najavljuje promjene. Ova parola vraća nas prvo u Srbiju 1987. kada s promenama nastupa Veliki vožd, a potom u Hrvatsku 1990. godine kada novinare masovno šutiraju iz medija. 

Kao što je posve točno odredio novinarski referendum o novoj urednici, otprilike polovica novinara HTV-a u posljednjih par godina ipak je zauzela stav da ih ne može svaka političarska šuša potezati za rukave i psovati ih na ulici. Zato je Hloverka u političkoj konstelaciji između Banskih Dvora i Pantovčaka, dobila zadatak da među vodeća imena HTV-a vrati iskusne ljude od zadatka kao što je Dijana Čuljak, a da prva rečenica novog, elitnog reportera Petra Vlahova u živom javljanju iz Šibenika bude: “pretpostavljamo iz dobro obavještenih izvora...”

Za to vrijeme, Roman Latković će i dalje biti u Americi, a lavovi iz zoološkog vrta bi opet mogli jesti četnike.