« Znanost
objavljeno prije 4 godine i 8 mjeseci
ZAKLJUČAK

Glasanje orangutana ključ podrijetla ljudske komunikacije

Znanstvenici koji su godinama slušali komunikaciju ljudima najbližih primata, orangutana, tvrde da im je to 'prisluškivanje' pomoglo rasvijetliti porijeklo ljudskog komuniciranja, odnosno jezika

Kako komuniciraju orangutani
Kako komuniciraju orangutani (Arhiva)
Više o

komunikacija

,

orangutani

,

glasanje

Orangutani za odašiljanje raznih poruka pućenjem usana proizvodile zvukove koji su nalikovali suglasnicima, a dr. Adriano Reis e Lameira sa sveučilišta Durham snimio je i analizirao gotovo 5000 različitih 'coktavih' zvukova.

On i njegove kolege vjeruju da su na taj način dobili uvid u način na koji su čovjekovi preci stvarali prve riječi. 

Jezik ljudi iznimno je napredan i zamršen. Gotovo bilo kakvu informaciju možemo pretvoriti u zvuk, kazao je dr. Reis e Lameira. Pretpostavljamo da su se riječi razvile iz nekih rudimentarnih zvukova kako bi se mogle prenijeti kompleksnije porukeUpotrijebili smo orangutanovo glasanje kao vremensku mašinu. Vratili smo se u vrijeme kada su naši preci koristili ono što će kasnije postati samoglasnici i suglasnici, objasnio je.

Reis e Lameira i kolege osobito su pozorno proučavali coktave zvukove što su ih majmuni izvodili usnama, a oni su, poput brojnih konsonanata koji su zvučali kao slova t, p i k, ovisili o aktivnosti jezika, usana i čeljusti, a ne o glasu. Za coktavo glasanje nisu potrebni vokali, zbog čega nam akustički i artikulacijski zvuče poput samoglasnika, objasnio je Reis e Lameira.

U istraživanju ljudskog jezika manje se istraživao razvoj konsonanata, no po mišljenju voditelja studije, profesora Sergea Wicha s liverpulskog sveučilišta John Moores, oni su ključna poveznica u razvoju jezika. Većina jezika ima više konsonanata nego vokala. A ako imamo više poveznica, veća je i mogućnost kombiniranja, objasnio je Wich.

Preslušavajući snimke glasanja orangutana znanstvenici su ustanovili da su životinje unijele nekoliko različitih poveznica u svoju coktavu komunikaciju. To su usporedili s načinom na koji moderni čovjek upotrebljava više od jedne riječi za isti pojam - primjerice, kaže automobil, ali i vozilo. Čini se da su se dvostruko osiguravali da poruka bude prenesena, odnosno istu su poruku poslali koristeći nekoliko različitih coktavih signala, zaključili su.

Njihova studija upućuje na to da do ranog razvoja jezika nije doveo zajednički napor naših predaka da formiraju složene riječi, već redundancija - stvaranje različitih zvukova koji nose isto značenje i ne povećavaju količinu informacije, a koriste se zbog sigurnijeg prijenosa i bolje kontrole prenošenja obavijesti.

14.02.2017. 17:02:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh