Gdje je taj prokleti plan?

U nedjelju poslijepodne je Theresa May, nogometnim žargonom govoreći, prikupila snagu i prešla u presing na protivničkoj polovini. Na seoskom imanju Chequers, gdje je sjedište britanskih premijera, sjela je u sofu i pokušala narodu objasniti trenutni kaos.

Podsjetila je na to da je parlament tri puta odbio sporazum o izlasku iz EU koji je njena vlada dogovorila s Bruxellesom. I priznala da taj dil više nema šanse: „Kako stvari stoje, ne vidim kako bi oni (poslanici) mogli prihvatiti taj plan." To ukazuje da Theresa May neće i po četvrti put izlaziti pred parlament s istim papirom.

U govoru sa sofe je britanska premijerka branila svoju nakanu da složi jedan nadstranački plan zajedno s opozicionim Laburistima. Rekla je da birači na kraju krajeva i nisu na osnovi stranačke pripadnosti glasali za ili protiv Brexita.

Osim toga postoje neke točke oko kojih se Laburisti i Torijevci slažu: oni žele ukinuti mogućnost neograničenog slobodnog kretanja za građane EU, žele zaštititi radna mjesta unutar Velike Britanije i žele građanima isporučiti onakav Brexit, za koji su glasali.

Podjela krivice

Ovim nastupom May u osnovi slijedi dvostruki cilj: s jedne strane ona na neki način moli građane za razumjevanje što natezanje toliko traje i krivicu prebacuje na parlament. Jer parlament je, kako je podsjetila, zabranio i izlazak iz EU bez sporazuma. U ponedjeljak bi ta odluka čak trebala prerasti u zakon, i tako vezati ruke Vladi.

S druge strane May pokušava uvuči Laburiste u cijelu priču, jer i oni su jednako podjeljeni oko svih mogućih rešenja kao i njeni Torijevci. Ako u srijedu premijerka ode u Bruxelles sasvim praznih ruku - a parlament je do sada znao što neće, ali nikada što hoće - onda dio krivice treba rasporediti i na tuđa pleća.

Premijerka je s tijesnom podrškom parlamenta zatražila da se Brexit prolongira do kraja lipnja, premda je aktualni datum „razvoda" u petak (12. travanj). Krajem ožujka su joj u Europskoj uniji rekli da do tada mora doći s blagoslovom parlamenta za sporazum koji je upravo proglasila mrtvim. Da bi Bruxelles ipak pristao na produženje roka, Britanci bi morali imati jasan plan kao i pristati na sudjelovanje u izborima za europski parlament krajem svibnja.

Međutim ni ta se opcija ne sviđa svima u Bruxellesu. Jedan tweet konzervativnog tvrdolinijaša Jacoba Rees-Mogga to dokazuje - on je napisao da se „preostala moć" u Bruxellesu mora koristiti kako bi London bio „težak" partner, ukoliko Velika Britanija bude prisiljena ipak duže ostati unutar EU. Isti čovjek je inače hvalio svog stranačkog kolegu Borisa Johnsona, koji se nada da će uspjeti izgurati Theresu May s čela stranke i vlade.

Suzdržanost u Bruxellesu

U Bruxellesu je pak jedan sastanak ambasadora 27 zemalja članica EU pokazao kolika je suzdržanost naspram novog produženja roka. Čulo se to prije svega od Francuza, Belgijanaca i Španjolaca. Ako Britanci ne predstave plan, „onda su se odlučili za neuređeni Brexit", rekla je i nova francuska ministrica za europska pitanja Amélie de Monchalin. čak i inače Britancima skloni Nizozemci smatraju da bi produljenje roka za Brexit moglo otvoriti neka nova neugodna pitanja.

U Berlinu pak traže nova objašnjenja britanske strane, kancelarka Angela Merkel želi izbjaći tvrdi Brexit koji bi sa sobom nosio brojne rizike za privredu. Na sličnoj liniji je Varšava, a što tek reći za Dublin? Irski premijer Leo Varadkar je rekao da „ne bi nikada oprostio" nekoj članici EU koja bi eventualno stavila veto na produžetak pregovora o Brexitu. I predsjednik Savjeta EU Donald Tusk poziva na strpljenje i predlaže da se pregovara još godinu dana kako bi se na kraju ipak došlo do tzv. uređenog Brexita.

Europska unija je u dilemi. Ona se boji razornih efekata Brexita i po ishod europskih izbora, i po vlastitu budućnost. Većina bi voljela da Britanci što prije odu i za sobom zatvore vrata - ali nitko ne želi biti kriv za eventualni kaos. Phillipe Lamberts, belgijski zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu, filozofski zaključuje: „Sve dok ne odu, još su tu."