Formiranje njemačke vlade ili umijeće kompromisa

Nevolja čovjeka čini domišljatim, kaže jedna njemačka poslovica. Koja se sada jako dobro može primijeniti na izbore u Njemačkoj. Jer nakon što je dosadašnji manji partner u vladajućoj koaliciji, SPD, u trenutku povijesnog poraza najavio povlačenje u oporbu, postalo je jasno da Njemačka ide u smjeru takozvane "Jamajka-koalicije" - koalicije konzervativaca, liberala i zelenih. Angela Merkel (CDU) će, suočena s velikim gubicima, morati htjela-ne htjela krenuti do sada neistraženim političkim stazama.

Na pokrajinskoj razini ovakvi savezi su već postojali i još postoje, ali na saveznoj razini bi to bila premijera. "Jamajka-koalicija" je trenutno na vlasti u maloj saveznoj pokrajini Schleswig-Holsteinu, ali tek od lipnja ove godine pa je još teško nešto reći o tome koliko je stabilna ili nestabilna. Prvi takav eksperiment na pokrajinskoj razini je započeo krajem 2009. u maloj pokrajini Saarlandu, ali je propao jedva dvije godine kasnije, i to ne zbog prijepora između koalicijskih partnera nego zbog prijepora unutar FDP-a. Zbog toga je pokrajinska premijerka Annegret Kramp-Karrenbauer (CDU) raskinula koalicijski sporazum i suradnju. Od svibnja 2017. ona vlada s SPD-om kao manjim partnerom. Savjeti za ovakav savez Angeli Merkel ne trebaju, ali sigurno bi joj mogla koristiti iskustva o prednostima i manama koalicije sa žutima i zelenima. To važi i za premijera Schleswig-Holsteina Daniela Günthera (CDU), iako on ima tek kratko iskustvo.

A kako "dišu" potencijalni koalicijski partneri? Jesu li voljni ući u ovu šarenu koaliciju? Angela Merkel si je u 12 godina svoje vladavine priskrbila imidž dobrog moderatora. Njezini pristaše to smatraju njezinom kvalitetom, njezini protivnici joj zbog toga predbacuju nedostatak profila. Za pregovore oko "Jamajka-koalicije" bi joj u svakom slučaju njezine kameleonske sposobnosti mogle biti od koristi. Javna je tajna, međutim, da i u redovima njezinog CDU-a i u sestrinskom CSU-u ima dosta otpora protiv ove opcije.Korisni savjeti za kancelarku

FDP i Zeleni moraju pričati jedni s drugima, a ne jedni o drugima

Oštre parole o unutarnjoj sigurnosti i politici prema izbjeglicama će sigurno biti problem u pregovorima s FDP-om i Zelenima. Pooštrenje zakona o azilu će prije svega biti točka koju vodstvo Zelenih neće moći "prodati" svojim članovima. Lakše će biti kompromis među svim stran(k)ama postići po pitanju borbe protiv terorizma. Više osoblja i bolja oprema - oko toga su složni svi potencijalni koalicijski partneri.

Ali Unija će morati pristati na mnoge kompromise. Daljnja ograničavanja građanskih prava i sloboda su s liberalima i zelenima teško zamislivi. S druge pak strane će i dvije male stranke u potencijalnoj šarenoj koaliciji morati približiti svoje stavove. Liberali, kojih četiri godine nije bilo u Bundestagu, stalno prigovaraju zelenima da žele tutorski odlučivati o građanima. Za zelene su pak liberali stranka koja prije svega traži "mršavi" državni aparat, koja gospodarskim interesima daje prednost pred interesima naroda.

To je osjećaj koji poznaju svi potencijalni koalicijski partneri Merkeličine Unije. Nakon dva katastrofalna rezultata koja imaju zahvaliti sudjelovanju u velikoj koaliciji javnost će vjerojatno najlakše oprostiti SPD-u što ovoga puta želi ostati izvan vlade. Ali Unija, FDP i Zeleni se moraju nekako dogovoriti, inače preostaje još samo jedna opcija: novi izbori. Njima bi se najviše veselili desni populisti iz AfD-a. A njih sve stranke u novom parlamentu, uključujući i Ljevicu, smatraju glavnim protivnikom.I programski i kulturološki ove dvije stranke moraju uložiti puno truda da bi ova koalicija mogla funkcionirati. Važnu ulogu u tome bi mogli imati najiskusniji političari u njihovim redovima. Kod Zelenih je to premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann koji u svojoj prosperitetnoj saveznoj pokrajini koalira s CDU-om. Kretschmannov pandan kod liberala je zamjenik predsjednika FDP-a, Wolfgang Kubicki. Ovaj 65-godišnji političar je svoju stranku u Schleswig-Holsteinu poveo u crno-zeleno-žutu koaliciju. Za njega je ovaj model na saveznoj razini moguća, ali ne i nužna opcija. On je kritizirao SPD što se želi povući u oporbu. Vjerojatno zato što mu je bilo jasno kakav će to pritisak stvoriti za FDP da uđe u crno-žuto-zelenu koaliciju i na saveznoj razini.