FAK o filmu God Help The Girl

Stuart Murdoch je u najmanju ruku neobičan lik. Najbolji dio svojih ranih 20-ih, doba kad većina nas uzima ono najbolje što život pruža, proveo je bolujući od takozvanog sindroma kroničnog umora, nije mogao raditi i većinu vremena provodio je kod kuće pišući pjesme koje će koju godinu poslije snimiti s bendom.

Stoga ni ne čudi što je radnju svog redateljskog prvijenca God Help The Girl uvelike temeljio na svojim iskustvima. Priča je to o Eve (Emily Browning), Australki koja se prije nekoliko godina doselila u Glasgow. U prvoj sceni vidimo je kako se pod okriljem noći kroz prozor iskrada iz nekakve ustanove (scena koja neodoljivo podsjeća na početak legendarnog spota „Crazy" grupe Aerosmith). Ubrzo doznajemo da se Eve nalazi u nekoj vrsti mentalne ustanove u kojoj se liječi od anoreksije, no čini se da često ima običaj „odšetati" na nekoliko dana. Ubrzo sreće Jamesa (Olly Alexander), nadobudnog lokalnog glazbenika-šmokljana, koji je pak upoznaje s Cassie (Hannah Murray), djevojkom kojoj drži satove gitare. Njih troje ubrzo osnivaju bend i kreću na ljetnu avanturu u kojoj se miješaju depresija, romantika, ples i glazba.

I upravo glazba, stvarno odlična glazba, nosi cijeli film jer, kao što je jasno iz sinopsisa, priča je vrlo jednostavna, neki bi čak rekli i banalna. Budući da se u filmu pojavljuje 20-ak songova, u nekim trenucima ne prođe ni pet minuta, a već krene sljedeća pjesma pa imate osjećaj da one ovdje nisu u funkciji filma nego obrnuto i da su radnja i dijalozi između njih tu samo da popune prazan hod u ovoj „kolekciji video spotova", kako su neki već prozvali ovaj filmski uradak.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu